Dansko-bosanskohercegovačko udruženje DanBiH osnovano je davne 2007. godine. Cilj ovog udruženja jeste približavanje danskih i bosanskohercegovačkih građana kroz različite oblike kulturnog djelovanja.
Ovo udruženje svojim radom i zalaganjem spojilo je dva naroda i dvije kulture kroz brojne projekte koje je realizovalo tokom godina.
Sa dolaskom epidemije koronavirusa 2018. godine, udruženje DanBiH prestalo je s radom, sve do prošle godine, kada je istoimeno društvo reaktivirano i ponovo započelo svoje djelovanje. DanBiH danas faktički ponovo djeluje – takoreći iz pepela.
Reaktiviranjem imena i bankovnog računa, udruženje se nesmetano okupilo, izabralo rukovodeće tijelo i započelo s radom. U početku su to bila neformalna druženja, a zatim se javila i želja za pjesmom, igrom, kao i organizovanim izletima i šetnjama.
U razgovoru s novoizabranim predsjednikom udruženja DanBiH, Hašimom Crnčevićem, saznajemo da se društvo brzo razvija te da se broj članova konstantno povećava, što je ujedno i njegov najveći cilj.
– Mnogo je ideja i planova da udruženje ima više sektora u kojima će biti mjesta za sve generacije, od najmlađih do najstarijih. Naš narod je dobrostojeći i dobro pozicioniran u danskom društvu. Mnogi su spremni preuzeti vodstvo u pojedinim sektorima i ličnim angažmanom doprinijeti razvoju našeg udruženja. Poseban primjer angažmana je Mirsad Šahinović – Ziggi, koji je okupio veliki broj naših građana oko folklornog društva, gdje svojim koreografskim znanjem i iskustvom podučava bh. igrama naše domovine Bosne i Hercegovine.
Udruženje DanBiH također radi na povezivanju s drugim udruženjima. U planu je učlanjenje u Savez bh. udruženja u Danskoj, s novim konceptom djelovanja.
Na pitanje šta podrazumijeva novi način djelovanja, Hašim Crnčević objašnjava:
– To znači da rukovodstvo Saveza bude upravni organ događaja i manifestacija, dok bi udruženja bila izvršioci. Na taj način lakše bismo savladavali sve planirane projekte i prepreke.
Na pitanje koje su ciljne grupe udruženja, Crnčević ističe:
– Ciljne grupe su i mladi i stari, s posebnim fokusom na starije osobe. S obzirom na tempo savremenog života i trku za materijalnim vrijednostima, sve je više usamljenih starijih ljudi. Naš cilj je da im uljepšamo ostatak života. Druženje starih i usamljenih osoba izuzetno je važan segment njihovog života, jer je usamljenost jedan od najtežih oblika postojanja, koji često vodi ka depresiji. Također, omladinu moramo okupljati i izvlačiti iz virtualnog svijeta u stvarna, socijalna druženja. Ako o tome ne budemo vodili računa, izgubit ćemo ih u tami virtualnog svijeta.
Govoreći o planovima udruženja, Crnčević dodaje:
– Planova i ideja ima mnogo. Pratit ćemo razvoj ekonomske situacije i vidjeti u kojem sektoru ćemo imati najviše uspjeha. Još smo u povoju. Folklorno društvo je trenutno najaktivnije i već radimo na obezbjeđivanju narodnih nošnji i potrebnih rekvizita. Jedna naša članica intenzivno radi na pronalaženju rješenja za finansiranje ove aktivnosti.
Na pitanje o dugoročnim planovima odgovara:
– U saradnji s drugim udruženjima u Danskoj i Direkcijom za dijasporu Vlade Kantona Sarajevo, planiramo izgradnju Cvijeta Srebrenice u Kopenhagenu. Riječ je o zahtjevnom i skupom projektu, čija će realizacija teći sporije. Ipak, naš narod je izuzetno solidaran i svaki započeti projekat do sada je realizovan u relativno kratkom roku. Na osnovu tog iskustva, nemam bojazni da će sve što započnemo, ako Bog da, biti i završeno.
Ne može se govoriti o udruženju DanBiH, a ne spomenuti njegovog osnivača iz 2007. godine, a danas koreografa i učitelja folklornih igara, gospodina Mirsada Šahinovića – Ziggija.
Na pitanje šta ga motiviše da svake nedjelje prisustvuje probama folklora, odgovara:
– Motiv je ljubav prema kulturi i tradiciji naše domovine Bosne i Hercegovine. Naša igra, nošnja, muzika, pjesma, recitacija i mnogi drugi sadržaji čine naš identitet. Dužni smo to pokazivati našim domaćinima Dancima, ali i vlastitim građanima. Još davne 1993. godine formirali smo Ansambl „Zlatni ljiljan“, kroz koji su prošle stotine djevojaka i mladića. Iz tog ansambla izrasla su nova folklorna društva, ali i mnogi brakovi.
– Na taj način smo sklonili i zaštitili mlade s ulice i od raznih izazova savremenog društva. Zbog toga sam ponosan i sretan. Danas moji tadašnji učenici uspješno vode nove generacije. I nakon 33 godine, i dalje se trudim dati svoj maksimum u onome što najbolje znam – našoj bh. kulturi. Radujem se što i dalje čuvamo svoj kulturni identitet i prenosimo ga na buduće generacije. To je moj cilj i moj emanet onima koji dolaze poslije nas.
Tekst i foto: M. A. Ajan
