Bijela džamija na Vratniku, jednom od najstarijih sarajevskih naselja, sagrađena u 16. vijeku po uzoru na Gazi Husrev-begovu džamiju, danas je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i jedan od najupečatljivijih simbola starog Sarajeva.
“Ideja mu je bila mini replika Gazi Husrev-begove džamije. Ali, ipak i danas, za naše prilike, ona je impozantna”, kaže sarajevski arhitekta Mufid Garibija, autor njene posljednje rekonstrukcije, naglašavajući da je riječ o jedinstvenom primjeru osmanske mahalske džamije s prepoznatljivom vanjskom drvenom mafilom.
Džamiju je sagradio hadži-Hajdar efendija, sekretar Gazi Husrev-bega, između 1536. i 1545. godine. Prema dostupnim podacima, gradnja je započela nakon završetka Begove džamije 1531. godine. Vakif je preminuo 1545. na povratku s hadža u Mekki, a ukopan je u turbetu u haremu džamije.
Garibija navodi da je hadži-Hajdar efendija bio blizak saradnik Gazi Husrev-bega, pisar s dobrom platom i vojnik, koji je kupio parcelu i odlučio podići džamiju po uzoru na Begovu.
“Napravio je džamiju, na jedan svoj, poseban način. Napravio je džamiju sa kamenom munarom, napravio je mali mekteb, malu medresu”, kaže on.
U vrijeme njene gradnje u Sarajevu su bile 104 mahale i 101 džamija, a samo su Begova i ova džamija imale vanjski ulaz na munaru.
Džamija je opjevana u sevdalinki Safeta Isovića “Šehidski rastanak”. Na Vratniku je bilo 11 džamija, jedna nikada nije obnovljena. Nalazi se na Bijeloj tabiji, još su tamo njeni temelji.
Prema konceptu prostorne organizacije, Bijela džamija pripada jednoprostornim džamijama dimenzija oko 10,90 x 11,65 metara, s vanjskim drvenim sofama, četvorovodnim krovom i kamenom munarom visine 22,50 metara. Ovaj tip džamija u Bosni i Hercegovini gradi se neprekidno od sredine 15. vijeka. Nekada je bila pokrivena šindrom, a kasnije ćeremitom.
Drvena mafila
Posebnost džamije je i vanjska drvena mafila, jedinstven primjer u Sarajevu i dijelovima BiH.
“Brinuli smo o tome da se sačuva ta vanjska mafila, što je osnovni razlog što je ona nacionalni spomenik, mimo svoje starosti”, ističe Garibija, podsjećajući da je rekonstrukcija i restauracija obavljena 2012. godine prema starim crtežima i izvornom izgledu.
“Kada sam radio rekonstrukciju i restauraciju džamije, rađena je onako kako je nekad bila. Ja sam ovdje odrastao pa sam znao kako je izgledala, ali rađena je i po crtežima. Brinuli smo o tome da se sačuva ta vanjska mafila, što je osnovni razlog što je ona nacionalni spomenik, mimo svoje starosti”, ispričao je.
Skinuti su i detalji sa stare džamije. Međutim, rekonstrukcija džamije nikada nije završena do kraja.
U haremu se nalazi turbe hadži-Hajdar efendije, s drvenim nišanima. Na njegovom turbetu nekada su bili zlatni nišani, koje je, prema predanju, odnijela vojska Eugena Savojskog prilikom spaljivanja Sarajeva 1697. godine, kada je grad u potpunosti razoren, a među oštećenim objektima bila je i ova džamija.
Sahat-kula
Uz džamiju su bili podignuti mekteb i drvena sahat-kula, izgrađena četiri godine prije dolaska Austro-Ugarske.
“Sticajem okolnosti, moj pradjed Salih-aga Ramić, znajući njegovu viziju Begove džamije, napravit će sahat-kulu pored džamije, što će bit druga sahat-kula u Sarajevu”, rekao je Garibija.
U nju je bio ugrađen stari sat s Begove sahat-kule, ali je konstrukcija srušena 1890. godine u austrougarskom periodu.
Ubrzo nakon toga će početi i gradnja kasarne Jajce koja se nalazi u neposrednoj blizini Bijele džamije.
“Ovo je tipičan primjer džamije osmanskog mahalskog tipa. Nekada je bila pokrivena šindrom, a kasnije ćeremitom”, ispričao je Garibija.
Pretpostavlja se da je osnivač džamije još prije 1545. na tom mjestu podigao česmu koja je 1815. zamijenjena. Zanimljivo je kako je to bila jedina česma sa desne strane Miljacke do koje je voda išla “uz ulicu”, odnosno uzbrdo.
Ovo je džamija s posebnim ruhom (dušom).
“Prozvana je Bijelom džamijom, jer je okrečena u bijelo. Ima hadis u Kur'anu da se džamije farbaju ili boje u bijelo zbog čistoće, svjetla. Po njoj se i česma prozvala kao Bijela česma, pa i ulica”, pojasnio je Garibija navodeći da cijelim ovim dijelom dominira ta bijela boja.
“Ima mnogo bijelih džamija, ali ona je jedina u Sarajevu koja se zove Bijela džamija.”
U haremu među novijim mezarima nalaze se i stanovnici mahale koji su poginuli prilikom granatiranja džamije i prostora oko nje od strane VRS-a.
Nacionalni spomenik od 2006.
Na nišanima iz daleke 1548. godine, ali i na nekima iz posljednjeg rata uklesani su stihovi koji šalju istu poruku: “Od Boga se traži oprost za umrlog i njegove bližnje, a živi se pozivaju da im prouče Fatihu”.
Graditeljska cjelina Bijela džamija u Sarajevu proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 2006. godine.
Nacionalni spomenik čine džamija, zgrada mekteba, česma i harem s turbetom, piše Anadolija.
