Kao i na prethodnih danskim parlamentarnim izborima, i ovaj put ima malo kandidata s manjinskim etničkim porijeklom. To može biti problem, kaže profesorica.
Kandidatima koji imaju etničko porijeklo drugačije od danskog teško je dobiti mjesto na glasačkom listiću za predstojeće parlamentarne izbore, piše DR.
Jedan od onih kojima je to uspjelo je Reza Javid iz stranke Enhedslisten u Odenseu. U prvom dijelu izborne kampanje bio je jedini kandidat na otoku Fyn koji nije rođen u Danskoj. Sada mu se pridružio Araz Khan, koji se kandidira za Liberal Alliance u Odenseu.
Takva situacija se, međutim, može vidjeti širom zemlje.
– Ako pogledamo trenutne brojke, izgleda da ponovo nemamo jednako velik udio kandidata s drugačijim etničkim porijeklom kao što je njihov udio među biračima. To znači da ne postoji podudarnost između kandidata koji se kandidiraju i strukture stanovništva – kaže Helene Helboe Pedersen, profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Aarhusu.
Reza Javid žali što nije došlo do većih promjena.
– Najbolje bi bilo kada bi kandidatske liste također predstavljale i odražavale sastav stanovništva, ali trenutno ne izgleda da je tako – kaže on.
Prema podacima Danmarks Statistik, 16,8 posto stanovništva čine imigranti ili njihovi potomci. Međutim, nemaju svi iz te grupe dansko državljanstvo, koje je potrebno da bi se moglo glasati ili kandidirati na parlamentarnim izborima.
Prema Institutu za ljudska prava, udio kandidata s etničkim porijeklom drugačijim od danskog na posljednjim parlamentarnim izborima iznosio je oko 3–4 posto.
Biračima nedostaju kandidati koji liče na njih
Državljanstvo, ili njegov nedostatak, ne znači mnogo za birače koje je DR sreo u naselju Vollsmose u Odenseu tokom jednog dana izborne kampanje. Etničko porijeklo jeste važno, ali ne nužno presudno.
Yahya Hassan ima 18 godina, student je i prvi put glasa.
– Za mene to nije presudno. Važnija je politika i njihovi ciljevi kandidature – kaže on.
On navodi konkretnog kandidata iz Enhedslisten za kojeg kaže da je „pro-palestinski“ i da ima imigracijsku politiku koja mu odgovara.
– Volio bih više takvih kandidata, samo s etničkim porijeklom poput mog.
Nedostaje kandidatkinja s maramom
I Yahya Hassan i Manar Abdul Alqaze aktivni su u omladinskoj zajednici Vollsmose.
Manar Abdul Alqaze ima 19 godina, studentica je i kaže da joj nedostaje kandidatkinja koja nosi maramu, kao i ona sama. Politika je najvažnija, ali smatra da je veliki problem što nema više kandidata s drugačijim etničkim porijeklom.
– Osjećam prazninu kada nema nekoga s maramom ili s drugim etničkim porijeklom, jer se ne mogu poistovjetiti s tim – kaže ona.
Prema mišljenju profesorice Helene Helboe Pedersen, upravo to – nedostatak nekoga ko liči na vas – može imati značaj.
– Vidjeli smo na prethodnim izborima da birači s drugačijim etničkim porijeklom rjeđe izlaze na izbore. To može postati začarani krug: ako ne vidite nekoga ko liči na vas, možete imati osjećaj da glasanje nije za vas – kaže ona.
Bilo bi bolje da nas ima više
Mohammed Jamal Hassan, 28-godišnji učitelj, kaže da prilikom glasanja ne gleda etničko porijeklo.
– Bilo bi super da ima više ljudi koji liče na mene, ali glasam prema svojim stavovima. Ipak, neću lagati – bilo bi dobro da nas ima više kako bismo imali raznovrsniji parlament – kaže on.
Međutim, dodaje da je na pojedincima da odluče hoće li se kandidirati.
– U suštini nema nikoga ko ih sprečava – kaže on.
Prema Olivia Levinsen sa Univerziteta u Kopenhagenu, u našoj političkoj kulturi postoji tendencija da biramo kandidate koji liče na nas same. Danskom političkom kulturom dugo su dominirali bijeli muškarci, pa oni imaju tendenciju da biraju kandidate slične sebi.
Nedostaju uzori
Ona također ističe da političke stranke ponekad preferiraju kandidate danskog porijekla jer se boje da bi kandidat s drugačijim etničkim porijeklom mogao dobiti manje glasova upravo zbog svoje etničke pripadnosti.
Kada ima malo takvih kandidata, nedostaju i uzori. To može dovesti do toga da ljudi s drugačijim etničkim porijeklom misle da politika nije nešto čime bi se mogli baviti, jer političari koje vide ne liče na njih.
Ibrahim El-Hassan, koji živi u Vollsmoseu, studira na SDU i vodi omladinsku zajednicu Vollsmose, smatra da je to problem.
– Mislim da je izazov što naš parlament ne odražava stanovništvo koje imamo u zemlji. Društvo postaje sve raznovrsnije, pa bi bilo korisno da stranke pokušaju učiniti svoje liste raznovrsnijima – kaže on.
Reza Javid je izabran u gradsko vijeće Odensea 2021. godine, a sada se kandidira i za parlament.
Slaže se da bi stranke trebale više pažnje posvetiti etničkoj raznolikosti, ali također poziva ljude da sami poduzmu korake.
– U etničkim manjinskim zajednicama treba raditi na tome da politički angažman u strankama postane zanimljiviji. Potrebno je više učešća ljudi s drugačijim etničkim porijeklom – kaže on.
Rok za prijavu kandidature na parlamentarnim izborima ističe u petak, 13. marta u 12:00 sati.
