U njemačkim medijima ovih dana pisalo se o hrabrom i herojskom činu Sarajlije Davuda Mešića, a ono što je ovaj čovjek učinio definitivno se i ne može drugačije okarakterisati nego herojski. Bili su to dramatični momenti na radnom mjestu Mešića, koji je trogodišnjeg dječaka praktično spasio od sigurne smrti.
Mešić radi na održavanju hidrocentrale u malom njemačkom gradu Burgauu, u okrugu Gunzburg, saveznoj državi Bavarska. Prošlog vikenda je zajedno sa šefom obavljao redovnu kontrolu hidrocentrale i tom prilikom su u vodi primijetili nešto neobično, u prvom momentu im se učinilo kao lutka, no shvatili su da je to zapravo dijete.
Mešić je uspio brzo izvući dječaka iz vode, koji nije davao znakove života. Nakon višeminutne masaže srca i umjetnog disanja, dječak je proplakao i uspješno vraćen u život. Ovaj hrabri čin 66-ogodišnjaka iz Sarajeva prvi je objavio njemački dnevni list “Augsburger Allgemeine”, za koji je Mešić poručio kako sebe uopće ne smatra junakom, već čovjekom koji je učinio ono što je bila njegova obaveza.
Ljudi iz Bosne i Hercegovine, a svakako i iz drugih zemalja regije, koji rade u Njemačkoj poznati su kao uzorni i vrijedni radnici. No, slučaj Mešića jasno potvrđuje da se ljudi sa ovih prostora ne ističu samo po svojoj radišnosti, već i po humanosti.
Mešić već četiri godine radi u Njemačkoj, a u razgovoru s novinarom AA prisjetio se dramatičnih trenutaka, koje će, po svemu sudeći, pamtiti do kraja života.
“Tog dana zajedno s šefom bili smo u redovnom obilasku centrale i na površini vode smo najprije primijetili dječje papučice i par igračaka.
Nismo odmah primijetili dijete, jer je, prema našim pretpostavkama, u tom momentu bilo na dubini od oko 1,5 metara. Mi smo već pokrenuli hidraulični sistem za čišćenje, a onda se na površini pojavilo nešto nalik lutki. Zaustavili smo mašinu a šef je povikao ‘to je dijete'”, priča Mešić.
Tada je u vodi vidio dječju ručicu i kosu, kleknuo je i izvukao dijete iz vode, misleći da je već mrtvo.
“Mislili smo da je mrtvo. Šef je, također, imao sličan komentar i otrčao tražiti pomoć. Izvukao sam dijete iz vode, položio ga na drvenu platformu, provjerio mu puls i srce, nije davao znakove života. Oči su mu bile zatvorene i modre, a dijete je bilo hladno kao led. Pristupio sam masaži srca i metodi umjetnog disanja, tako naizmjenično oko dvije minute. Dječak je potom otvorio oči, pogledao me i proplakao”, ispričao je Mešić.
Na pitanje kako se osjećao u momentu kada je dijete zaplakalo, odgovara kako je bio u šoku.
“Suze su mi same pošle teći. Ne mogu da shvatim i neće mi nikad biti jasno da jednostavno oživite mrtvo tijelo. I tuga i sreća u vrlo kratkom periodu. Ta dva crna oka me još bude, preplašeni pogled i onda vrisak. Osjetio sam tada neku neopisivu toplinu u duši”, pojasnio je Mešić.
Iako je istraga još u toku i nije zvanično potvrđeno kako je dijete dospjelo do vode, pretpostavlja se da je palo u vodu trčeći za igračkom, no niko ne zna koliko je dijete tačno vremena provelo u vodi. Prema pretpostavkama, voda ga je nosila oko 30 metara.
Na mjesto događaja ubrzo su stigli hitna pomoć i policija, a dijete im je predato živo i zdravo. Doktori su pregledali dijete, a Mešić otkriva kako su doktori kazali da je dijete preživjelo jer je oživljavanje obavila stručna osoba. Razgovarao je i s roditeljima djeteta, bili su u šoku i mnogo su se zahvaljivali.
Mešić je zbog ovog podviga u firmi kao nagradu dobio sedam dana slobodno, a kaže da ih provodi sa porodicom i svojih petoro unučadi.
Dobio je poziv i njemačke policije i srdačne zahvale, a za hrabrost bi mu trebala biti uručena i medalja Ministarstva unutrašnjih poslova Njemačke. Ipak, Mešić podvlači da je to bila samo njegova dužnost kao čovjeka, a razgovor zaključuje sljedećim riječima:
“Meni ništa od toga nije važno, jedina bitna stvar u svemu ovome jeste da to malo, divno i nježno stvorenje nastavi da živi. Moja duša je puna i to je moje bogatstvo. Vjernik sam i nagradu očekujem tamo gdje ćemo svi jednog dana otići.”
Izvor: Anadolija
