Pariški izdavač “Futuropolis”, nedavno je objavio veoma hvaljeni strip Estelle Dumas koja je opisala svoja ratna sjećanja iz Sarajeva i Goražda, gdje je boravila četvrt stoljeća ranije, kao članica NGO “Équilibre” iz Lyona.
Na 150 strana opisani su događaji mlade galske studentice koja je vođena veoma humanom brigom o drugima, nastojeći razumjeti uloge bratoubilačkog rata u BiH, došla u Sarajevo pomoći dobro ugroženim stanovnicima u opsjednutom gradu. Po prvi put u životu, razumjela je šta znači biti podvrgnut neprestalnom borbom za preživljavanje.
Uspomena o preživljavanju i razumijevanju
Sa drugim članovima svoje organizacije podnosila je snajperske hice, glad, prekide vode i struje, družeći se sa stanovnicima. Asistentica joj je bila lijepa Srpkinja Tara, ludo zaljubljena u Dževada… Prozvana “sarajevska Betty Boop”, Francuskinja je dobro surađivala sa mnoštvom drugih “humanitaraca” svih nacionalnosti koji su iako vođeni dobrim namjerama, ponekada zaboravljali razloge koji su ih motivirali doći u bh. glavni grad.
Smatrala je posebnim da se u opsjednutom gradu realiziraju teatarske predstave, koncerti, kino predstave. Mladi su poput njihovih vršnjaka išli u diskoteke i kafane, zabaviti se i pronaći prijatelje koji još nisu otišli ili bivali pogođeni snajperskim metkom. Isabelle kako se zove lik stripa bila je zapanjena violončelistom koji je svirao u ruinama Vijećnice ali i na čestim sprovodima mnoštva Sarajlija.
Scenario o BiH, odabran za Cannes
Njezino djelovanje se dopalo odgovornima iz NGO, koji su je odredili kao članicu pratnje prvog konvoja za Goražde, također blokiranog i ostavljenom samom sebi, čiji su žitelji preživljavali strašne trenutke. Putovanje su obezbjeđivali vojnici Forpronu a šef konvoja je bio ruski pukovnik, koji je omogućio brzi prolazak.
Uskoro je upoznala mnoštvo stanovnika malog gradića i bila zadovoljna što se ispostava hrane pravilno izvršava. Kada su joj njezini novi prijatelji povjerili kako bi, nanovo, željeli imati kino, iznenadila se primjećujući kako se najprije treba najesti. Naišla je na otpor, jer su Goraždani istakli kako ona ne može poznavati njihove potrebe i prioritete. Shvativši da su najprije ljudska bića kojima je potrebna i kultura i zabava, mlada djevojka je odlučila nabaviti im filmove…
Estelle Dumas se vratila u Francusku krajem 1995 godine, nakon potpisa Dejtonskih sporazuma. Dugo je u sebi nosila priču o osobama koje je srela u BiH i prije devet godina, odlučila staviti je na papir.
Sročena u scenario, njezina sjećanja iz BiH su bila odabrana za najpoznatiju svjetsku smotru sedme umjetnosti, Međunarodni Filmski Festival u Cannesu, na prijedlog pariske Kuće scenarista. Kako nikada nije pronađen producent koji bi ekranizirao kvalitetni scenario, poznanici su počeli govoriti o stripu, kao drugoj soluciji ovjekovječenja uspomena. Autorica se odlučila podijeliti sa drugima, nesvakidašnju i jedinstvenu-životnu lekciju!
Zemlja koja se ne zaboravlja
Iskusna crtačica Julie Ricossé koja se i ranije, sama zanimala za stradanja stanovnika našeg područja sa početka i sredine 90 godina prošlog stoljeća, čitajući knjige i gledajući brojne dokumentarce, odmah je pristala pretvoriti scenario u slike.
-Kada sam vidjela njezine predivne, rafinirane akvarele, shvatila sam kako ćemo uspješno surađivati – ističe Estelle Dumas. Loïc Godart je došao u ekipu kao ispomoć za izradu “story-board”-a i krokija. Oboje su već ostvarili mnoštvo albuma, što nije bio moj slučaj. Enki Bilal je također učestvovao u projektu, napisavši uvodnu riječ.
Bivša humanitarka se vratila u BiH, proslaviti dolazak novog stoljeća i milenija, kako ističe, sa najiskrenijim prijateljima!
Danas ne žali što se nije snimio film jer bi bio preskup, zbog dekora, kostima iz epohe i rekonstrukcije rata… Raduje se zanimanju poznatih medija za strip jer je rat u BiH, ostao u podsvijesti mnoštva novinara koji su tamo ostavili dio sebe!
Džana Mujadžić / BH Glas
