Na društvenim mrežama često susrećemo brojne lažne informacije o vakcini – od navodnih zavjera po kojima se u ljude ugrađuju mikročipovi do vijesti o tomu da će vakcina nekako uspjeti izmijeniti naš genetski kod.
BBC je pitanje o strahu od izmjene DNK postavio trima neovisnim naučnicima i svi kategorički negiraju da vakcina protiv covida-19 mijenja ljudski DNK.
Neka od novih vakcina, poput onog koje je razvila kompanijaa Pfizer/BioNTech, a odobrena je u Velikoj Britaniji, koriste fragmente genetskog materijala virusa ili takozvanu glasničku RNK.
“Ubrizgavanje RNK u nečiji organizam ni na koji način ne djeluje na DNK ljudskih stanica”, kaže profesor Jeffrey Almond sa Univerziteta u Oxfordu.
Ona funkcionira tako da organizmu daje uputstvo o proizvodnji proteina koji je prisutan na površini koronavirusa, a imunosni sistem zatim uči prepoznavati i stvarati antitijela protiv tog proteina.
U antivakserskim postovima se obično ističe da tehnologija vakcine glasničkim RNK (mRNA) “dosad nije bila testirana ni odobrena”.
Istina je da vakcina s glasničkim RNK dosad nije bilo odobrena, no u posljednjih su nekoliko godina obavljene brojne studije o vskcinama s mRNA-om koja su primijenjena na ljudima.
Otkako je izbila pandemija, vakcina je testirana na više desetaka hiljada ljudi širom svijeta i prošlo je rigorozan proces ishođenja dozvola.
Poput svih novih vakcina mora proći stroge provjere sigurnosti prije nego što se preporuči za široku upotrebu.
U prvoj i drugoj fazi kliničkih ispitivanja vakcine se testiraju na malom broju dobrovoljaca da bi se provjerila njihova sigurnost i da bi se odredila odgovarajuća doza.
U trećoj fazi ispitivanja vakcine se testiraju na hiljadama dobrovoljaca da bi se ustanovilo u kojoj su mjeri efikasna.
Grupa koja je primila vakcinu i kontrolna grupa, koja je primila placebo pažljivo se nadziru zbog potencijalnih negativnih reakcija, takozvanih nuspojava.
Nadzor sigurnosti nastavlja se i nakon što se vakcina odobri za upotrebu.
Bill Gates i tvrdnje o mikročipiranju
Po teoriji zavjere koja je obišla svijet pandemija koronavirusa paravan je za plan o ugradnji mikročipova koji se mogu pratiti, a iza svega navodno stoji suosnivač Microsofta Bill Gates.
Ne postoji vakcina s “mikročipom” i nema dokaza za tvrdnju da Gates to u budućnosti kani izvesti.
Glasine su se počele širiti u martu kad je Gates u jednom intervjuu rekao da ćemo na kraju “morati imati neku vrstu digitalnih certifikata” na temelju kojih će se znati ko se oporavio, ko je testiran i na koncu, ko se vakcinisao. Nije spominjao nikakve mikročipove.
To je rezultiralo globalno podijeljenim člankom pod naslovom: “Bill Gates će koristiti implantate mikročipa u borbi protiv koronavirusa.”
Unatoč nedostatku dokaza, u maju je anketa YouGova, kojom je obuhvaćeno 1640 ljudi, pokazala da 28 posto Amerikanaca vjeruje kako Gates želi koristiti vakcinu za ugradnju mikročipova u ljude, a među republikancima je taj broj iznosio 44 posto.
Lažna tvrdnja o upotrebi tkiva pobačenog fetusa
Postoje i tvrdnje po kojima vakcina sadrži tkivo pluća pobačenog fetusa, što nije tačno.
“Stanice fetusa ne koriste se u proizvodnom procesu nijednog tipa vakcina”, kaže dr. Michael Head sa Univerziteta u Southamptonu.
Video postavljen na jednoj od najvećih antivakserskih stranica na Facebooku poziva se na studiju za koju autor tvrdi da pokazuje što sve ide u vakcinu koje izrađuju AstraZeneca i oksfordski univerzitet.
No njegovo je tumačenje pogrešno s obzirom na to da je studija proučavala način na koji vakcina reagira kad se u laboratoriju uvede u ljudske stanice.
Do zabune je vjerovatno došlo jer postoji korak u procesu razvoja vakcine pri kojemu se koriste stanice uzgojene u laboratoriju, a potiču iz embrionalnih stanica koje bi inače bile svakako uništene. Tehnika je razvijena šezdesetih godina prošlog stoljeća, no za potrebe ovog istraživanja nisu korišteni pobačeni plodovi.
Brojne vakcine izrađuju se na ovaj način, pojašnjava dr. David Metthews sa Univerziteta u Bristolu, dodajući da se bilo kakvi tragovi stanica u cijelosti uklanjaju iz vakcine “u skladu s iznimno visokim standardima”.
Tvorci vakcine sa Univerziteta u Oxfordu ne negiraju da su koristili klonirane stanice, no ističu kako nije riječ o “stanicama tkiva pobačenih fetusa”.
Stanice funkcioniraju poput tvornica kako bi proizvele vrlo oslabljen oblik virusa koji je prilagođen tako da djeluje kao vakcina.
No premda se oslabljeni virus stvara uz pomoć tih kloniranih stanica, sav se stanični materijal uklanja kada se virus pročisti i ne koristi se u vakcini.
Tvrdnje o stopi oporavka
Svjedoci smo “argumenata” protiv vakcine za covid-19 posvuda na društvenim mrežama. Njihovi autori pitaju se zašto nam je uopće potrebno vakcina ako su izgledi da neko umre od virusa toliko mali.
‘Meme’ koji dijele antivakseri navodi da je stopa oporavka od bolesti 99,97 posto i upućuje na to da je sigurnije oboljeti od covida nego primiti vakcinu.
Za početak, brojka koja se u ‘memeu’ naziva “stopom oporavka”, sugerirajući da je riječ o osobama koje su se zarazile virusom i preživjele bolest, jednostavno nije tačna.
Otprilike 99,0 posto osoba koje se zaraze koronavirusom prežive covid, kaže Jason Oke, viši statističar sa Univerziteta Oxford.
Dakle, oko stotinu od 10.000 zaraženih će umrijeti, a to je daleko više od tri od 10.000, kako sugerira objavljeni ‘meme’.
No Oke dodaje da “u svim slučajevima rizik u mnogočemu ovisi o dobi oboljelog te se ne uzima u obzir kratkoročni i dugoročni morbiditet od covida-19”.
“Ne radi se samo o pukom preživljavanju. Na svaku osobu koja umre, postoje i drugi ljudi koji bolest prežive, no prethodno su podvrgnuti liječenju na odjelima za intenzivnu njegu, a među njima su i oni koji pate od dugotrajnih zdravstvenih posljedica.”
To može rezultirati preopterećenjem zdravstvenog sistema pacijentima oboljelim od covida, koji zauzimaju ograničene resurse bolnice namijenjene liječenju pacijenata oboljelih od svih ostalih bolesti i ozljeda.
Koncentriranost na ukupnu stopu smrtnosti i svođenje vakcinisanja na individualan čin u potpunosti promašuje poantu vakcinisanja, smatra prof. Liam Smeeth s Londonskog fakulteta za higijenu i tropsku medicinu.
Izvor: BH Glas/Hina
