U Danskoj živi i stvara veliki broj poslanika pisane riječi. Knjige se pišu, štampaju, kupuju i prodaju, ali je najvažnije to što se knjige i čitaju. To je važno radi ulaska suvremenih tehnologija u naše domove koje pisanu riječ potiskuju u historiju. Knjige se ipak čitaju i nikada neće nestati.
Ovih dana u ruke mi je došla knjiga autorice Hasnije Avdović Zeković koja živi i stvara u Danskoj.
Naslov knjige je veoma intrigantan i kao da poziva da se čovjek što prije udubi u njen sadržaj.
Pisanje poezije je otvaranje duše autora prema onome što je doživio i preživio. Iz poezije Hasnije Avdović Zeković veoma je jasno vidljivo da su njen život i njen životni put puni gorčine.
Kada sam knjigu pročitao do samog kraja shvatio sam da u skoro stotinu njenih pjesama nema niti jedne koja odiše radošću života i bojama svijeta u kojem se nalazimo. To nedvosmisleno govori o buri osjećaja koji su vladali u njenoj duši kada je stvarala stihove pokušavajući iz sebe izbaciti gorčinu onoga što je pratilo njen život ili bar jedan dio tog života.
Ovo najbolje potvrđuju stihovi iz pjesme „Skrivena“ gdje ona kaže:
Oboriše me
Na zemlju i izgaziše
Bez prava na život
Ostaviše
Bolujem i umirem
Al` umrjeti ne mogu.
Pokušaj unošenja pozitivnih tonova u njenoj poezije nazire se u pjesmi „Kad bih čarobnica bila“ gdje je pjesnikinja napisala:
Kad bih čarobnica bila
Očarala bih sve ljude
Ljude zle volje
Da nikada zlo ne siju.
Nastavak i ove pjesme ponovo prelazi u mrak i tamu doživljenog. Pa ipak poruke ove pjesme napisane na kraju veoma su pozitivne i traže ljubav i poštovanje.
Hasnija Avdović Zeković rođena je 1963. godine u Makedoniji gdje je završila osmogodišnju školu. Srednju školu završila je u Sarajevu, a studije pedagogije u Danskoj. Ovo je njena prva knjiga koja se mora pažljivo čitati, a svaki stih ostavlja dubok trag na čitaoca.
Autor: Vezuv Bašić Bašo
