Pandemija je prošle godine potpuno poremetila svjetske sportske kalendare. Ovih dana se za titulu najboljih u Evropi bore fudbaleri, a bilo je planirano da to učine i pripadnice ljepšeg pola. Međutim, to se neće desiti, na veliku žalost Nadie Nadim, danske reprezentativke, budućeg hirurga i jedne od najuticajnijih žena u svijetu sporta.
Njoj su danas već 33 godine, što bi mnogi okarakterisali kao pozne igračke godine, naročito u fudbalu. Ali njena priča je mnogo više od samo pukih brojki. Rođena je u Afganistanu, gdje su joj Talibani već u ranoj mladosti “smakli” oca, a ona je zajedno sa majkom i četiri sestre uspjela da pobjegne u Dansku, gdje je sve počelo.
– Nakon dva mjeseca stigle smo u Dansku, napaćene, iscrpljene i gladne. Ugledao nas je policajac i donio nam malo banana, mlijeka i tosta. Bio je to mali gest, ali i najljubaznija stvar koju je iko ikad napravio za mene – rekla je Nadim da jednoj TEDx konferenciji prije tri godine.
Izbjeglički kamp nalazio se relativno blizu fudbalskih terena na kojima su igrala lokalna djeca. Nadia ih je stalno gledala kroz ogradu i željela je da bude poput njih, ali nije imala loptu za tako nešto. Poslije treninga, zajedno sa drugarima je išla okolo da traži one koje su završile preko tribina i sa 17 godina počela je da se organizovano bavi fudbalom.
Osim u Danskoj, nastupala je za klubove iz SAD, u Manchester Cityju, a prošle dvije godine igrala je za jedan od najbogatijih klubova današnjice, PSG sa kojim je početkom ovog mjeseca osvojila prvi, historijski pehar u Francuskoj. Za Dankinje je odigrala 98 utakmica, postigla je 38 golova, što je samo dio od ukupno 200 pogodaka koliko ima u karijeri.
Dok je gradila svoju karijeru, paralelno je studirala medicinu i mnogi su joj govorili kako mora da prelomi i izabere između jedne od dvije branše. Prošle godine je stažirala prilikom jedne rekonstruktivne operacije, a iako je jedna od najplaćenijih fudbalerki svijeta, odbijala je ponude koje bi je učinile najplaćenijom.
– Ne igram zbog novca. Dovoljno ću zaraditi i u budućnosti kada budem bila doktorka – rekla je svojevremeno.
Danska joj je omogućila novi početak i uspjeh u svim poljima u kojima je željela da se oproba. Morala je do punoljetstva da čeka na državljanstvo, koje je dobila dvije godine kasnije. FIFA joj isprva nije dopuštala da za njih i igra, ali je žalba urodila plodom, pa je odluka čelne kuće fudbala ukinuta i Nadim je postala jedna od glavnih u svojoj reprezentaciji.
Osim što je vrhunska fudbalerka i hirurg, Nadim govori devet jezika, a Forbes je uvrstio među 20 najuticajnijih žena u svijetu sporta. Ujedno je proglašena za osobu godine u Danskoj.
Prije dvije nedjelje potpisala je ugovor sa Racing Louisvilleom, čime će se nakon četiri godine vratiti u SAD. Nije ipak zaboravila svoje korijene, pa u saradnji sa PSG-om i organizacijom KLABU pokušava da pomogne djeci u izbjegličkim kampovima.
– Dok smo bježale iz Afganistana, u glavi mi je bila samo želja za preživljavanjem i nada u bolje sutra. Vjerujem da je tako i mnogima od te djece. Nikad nemojte dopustiti da vam neko oduzme snove – zaključila je Nadim.
Izvor: Telegraf.rs
