Vedad Mustedanagić rođen je 1997. godine u Velikoj Kladuši. Svršenik je Medrese “Džemaluddin ef. Čaušević” u Cazinu i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Uporedo sa četvrtom godinom FIN-a upisuje se i na Institut za izučavanje arapskog jezika u Medini koji završava u predviđenom roku.
Nakon toga upisuje master studij na Fakultetu islamskih nauka gdje je stekao zvanje magistra islamskih nauka – naučna oblast fikh. Tema rada bila je “Primjena interesa (maṣlaḥa) i pravne prevencije (sadd al-ḏarāiʻ) u islamskoj ekološkoj jurisprudenciji” pod mentorstvom doc. dr. Senada Ćemana. Oženjen je i ima jedno dijete.
Pored knjige „Mali ekolog“ objavio je i knjigu „Dan u životu muslimana“. Tim povodom razgovarali smo sa Mustedanagićem o njegovoj knjizi i ekologiji.
Mustedanagić objašnjava da je njegova knjiga „Mali ekolog“ rezultat istraživanja o ekologiji kroz prizmu islama, koje je ranije započeo tekstovima namijenjenim odraslima.
Ekologija kao sastavni dio islama
„Spontano je nastala ideja da se te islamizirane ekološke poruke pretoče u formu koja je prilagođena za djecu. Imena za glavne likove sam dao po svom sinu i svojoj supruzi. Pravi motiv tog cjelokupnog ekološkog educiranja jeste zainteresiranost prema ekologiji i s obzirom na to da sam se školovao na islamskom fakultetu, imao sam potrebu da ekologiju predstavim kao sastavni dio islamskog učenja“, kaže za Anadolu Agency (AA) Vedad Mustedanagić.
Knjiga „Mali ekolog“ je, prije svega, namijenjena djeci i onima koji kroz različite obrazovne sisteme rade s djecom. Međutim, autor ističe pozitivne reakcije odraslih osoba, ali i potrebu da upravo oni čitaju ovakvu knjigu, jer je stanje ekološke svijesti nezadovoljavajuće.
„Ciljna grupa su prvenstveno djeca. Knjiga je napisana u formi kazivanja, odnosno deset priča prilagođenih osnovnoškolskom uzrastu. Pisana je iz domena islama, tako da je najviše usmjerena ka onima koji se žele na takav način educirati. Međutim, smatram da je knjiga univerzalnog karaktera, jer su i ekološki problemi univerzalnog karaktera. Knjigu mogu čitati i odrasli, jer su toliko zanemarili ekološke probleme da im se kao djeci o njima treba govoriti“, poručuje Mustedanagić.
Kad su u pitanju knjige mlađih autora, presudna je podrška porodice, rodbine i prijatelja, a okolnosti pandemije dodatno otežavaju predstavljanje knjige kroz živi kontakt, koji je nezamjenjiv.
„Većina podrške dolazi nakon štampanja knjige. Prije toga, dobivao sam moralnu i stručnu podršku od svoje supruge, dijela rodbine i recenzenata knjige, odnosno mojih profesora koji su svojim pristupom i podrškom meni dali snage da se još više trudim. Mnogo korisnih savjeta sam dobio od njih, to su stručnjaci iz oblasti pedagogije, ali prije svega, bih istakao da su to ljudine koje se raduju uspjehu svojih studenata. Nakon izdavanja knjige, mnogo truda u prezentiranju knjige uložila je moja supruga, tetke i njihove porodice i prijatelji. Ovo sam morao istaći, jer ne samo da ulažu trud već su i sretni i cijene to što radim. Ima nekolicina ljudi koji kupe više knjiga kako bi ih podijelili drugima, što mi mnogo znači za samoodrživost projekta“, pojašnjava Mustedanagić.
Sa svakom knjigom idu i očekivanja i nadanja da će imati dobar prijem kod publike.
„Reakcije na knjigu nikad nisu onakve kakve autor očekuje. Tamo gdje očekujemo podršku i riječi hvale, često izostanu, ali pojave se neka nova lica koja prepoznaju vrijednost i daju nam podršku. Velika je blagodati imati prijatelje koji nam daju podršku“, dodaje Mustedanagić.
Autor je s namjerom izbjegao pridjev “islamski” u naslovu knjige, jer smatra da su lijep odnos prema životinjama, čista i uredna okolina sastavni dio islama. S druge strane, to otvara prostor čitaocima koji možda nisu toliko zainteresirani za islamsku literaturu da se zanimaju za ovu knjigu.
„Očekujem, kako je to i prof. Pehlić u recenziji istakao, da knjiga bude prepoznata od strane mualima, vjeroučitelja, imama i da im pomogne u njihovom educiranju o ekološkom djelovanju kroz prizmu islama. Rađene su i studije koje su pokazale slabu zastupljenost ekološkog sadržaja u udžbenicima vjeronauke, a vjerujem da je isti slučaj i sa mektebom“, dodaje Mustedanagić.
U pripremi i radna sveska
Kao nastavak knjige autor priprema radnu svesku koja bi omogućila kroz interakciju lakše usvajanje činjenica iz knjige u radu s djecom.
„Znam da često ističe i postao je trend da se za različite knjige govori kako mogu biti svojevrsni udžbenici ili kako svaka kuća treba da ima baš tu knjigu. Ne bih se koristio tim frazama, ali ono što sam htio da poentiram jeste da se iz knjige iscrpe ekološke poruke i metode i dalje prenesu ta znanja na djecu. Na tragu toga planiram, ako Bog da, prirediti i radnu svesku za ovu knjigu sa kreativnim zadacima radi boljeg razumijevanja njenog sadržaja“, poručuje Mustedanagić.
Okolnosti pandemije su otežale druženje čitalaca s autorima i knjigama, jer je teško organizovati promociju knjige, a sajmova knjiga skoro da nema.
„Iz dosadašnjeg iskustva primijetio sam da daleko više utječe lično upoznavanje sa knjigom ili preporuka popraćena lijepim riječima nego li sadržaj na internetu ili društvenim mrežama. Kada se osobe upoznaju sa sadržajem knjige i sa ilustracijama koje prate taj sadržaj, imam osjećaj da na njih to ostavlja mnogo veći dojam nego promotivni materijal“, smatra Mustedanagić.
U vrlo kratkom vremenu od kada je knjiga izašla iz štampe autor je dobio niz pozitivnih komentara, a posebno ističe komentare odraslih koji su čitali knjigu i koja je na njih jako pozitivno djelovala.
„Jako su me obradovale povratne poruke onih koji su čitali knjigu, ne svojoj djeci nego radi sebe. Već imamo poziva za predstavljanje knjige u pojedinim gradovima i da održimo radionice za djecu. Jednu promociju za žene održala je moja supruga u Cazinu“, zaključuje Vedad Mustedanagić.
Izvor: Anadolija
