Nakon što je u zračnim napadima ruskih aviona izgubila muža i dvije kćerke, Sirijka Vaad el Tamir u Idlibu je otvorila školu u kojoj se brine za djecu bez roditelja i djecu sa posebnim potrebama.
Tamir je advokatica po profesiji, a gubitak porodice nagnao ju je da u mjestu Ihsim otvori sirotište koje je postalo utočište za sirijske mališane usred građanskog rata i neimaštine.
U njenom obdaništu prva slova i znanja besplatno uče djeca bez roditelja, djeca s posebnim potrebama i djeca iz raseljeničkih porodica.
Tamir je bez muža ostala nakon zračnog napada u decembru 2015. godine, a potom je u sličnim napadima ubijeno dvoje od ukupno šestero njene djece.
“S mužem sam odlično živjela i formirali smo stabilnu porodicu. Muž mi je bio i najbolji prijatelj i djeca su bila veoma vezana za njega. Ruski avioni su ponovo bombardirali našu kuću i poginule su mi i dvije djevojčice. Sham je bila učenica gimnazije i poginula je dok je pisala zadaću. Još uvijek mi u glavi odzvanja ta bomba“, kazala je Tamir.
Tamir se prisjetila tog zračnog napada i nije mogla suzdržati emocije i suze.
“Sjedili smo u stanu, odjednom smo osjetili da se zgrada trese i djeca su počela vrištati, ‘spasi me mama’. Trogodišnji Ahmed je bio zarobljen pod ruševinama, baš kao i ja. Nisam mogla da dišem, ali uspjela sam se izvući ispod tog zida. Prišla sam Ahmedu, a onda sam počela tražiti djevojčice Sham i Ramu. Vrištala sam, ali niko nije bio tu da me čuje“, kazala je Tamir.
Zbog pogibije muža Tamir je već imala narušeno zdravlje, ali je nadljudskim naporima uspjela ispod ruševina izvući kćerku Ramu i sina Visama.
“Pod ruševinama su mi ostala još tri djeteta, tražila sam ih, a onda mi je kćerka rekla da je našla sestrine noge. Zaplakala sam, nisam ni znala da mi je kćerka pala sa šestog sprata. Pola sata kasnije stigla je i Civilna zaštita. Nedugo zatim prišao mi je jedan spasilac i dao providnu kesu sa stvarima moje dvije djevojčice, Znala sam šta to znači jer se isto do dogodilo i kad sam muža izgubila“, kazala je Tamir.
Ona je dalje kazala da je nakon velike porodične tragedije odlučila da stane na noge i bori se za djecu koja su ostala s njom.
“Zato sam otvorila školu u kojoj su besplatno sva djeca čiji roditelji su stradali ili su zarobljeni. Otvorila sam jedno odjeljenje i za djecu s posebnim potrebama“, kazala je Tamir čiji sin Visam je također dijete s posebnim potrebama.
Tamir je tužna što joj predstavnici lokalne zajednice nisu nikada otvorili vrata i ponudili pomoć te je pozvala humanitarne organizacije i dobrotvore da se pridruže i pomognu u brizi za djecu u Idlibu.
“Nisam mogla udovoljiti ni njihovoj želji za ljuljačke ili tobogane. Ova djeca su sretna i kada dobiju jedan obični balon. Pozivamo dobrotvore da doniraju igračke i pomognu ovoj djeci da zaborave tragedije koje su preživjeli“, poručila je Tamir.
Izvor: Anadolija
