Bivši generalni sekretar Danskog vijeća za izbjeglice podsjeća da sve izbjeglice imaju pravo na zaštitu, dok Rasmus Stoklund (S) razumije Dance.
Trebamo li pomoći ukrajinskim izbjeglicama više nego izbjeglicama iz drugih dijelova svijeta?
O tom pitanju se žestoko raspravljalo, jer su hiljade ukrajinskih izbjeglica stigle u Dansku od izbijanja rata u Ukrajini krajem februara.
Većina Danaca u cijelosti ili djelimično izjavljuje da su spremniji pomoći Ukrajincima, a ne izbjeglicama iz neevropskih zemalja, pokazuje novo istraživanje Megafona za TV 2 i Politiken.
Konkretno, 61 posto ispitanika se u potpunosti ili djelimično slaže sa izjavom “Spremniji sam da pomognem ukrajinskim izbeglicama u odnosu na izbeglice koje dolaze izvan Evrope”.
24 posto se djelimično ili potpuno ne slaže.
– Moramo zapamtiti što smo potpisali
Debata o tome da li ukrajinske izbjeglice imaju pozitivan poseban tretman u Danskoj i u EU u odnosu na izbjeglice iz drugih zemalja u posljednje vrijeme puno je zastupljena u medijima i u Christiansborgu.
Glavna tema je uglavnom poseban zakon koji je usvojio Folketing, koji automatski i van normalnog sistema azila daje ukrajinskim izbjeglicama dvogodišnju boravišnu dozvolu, pravo da rade, idu u školu i primaju socijalne beneficije.
Zakon je kritikovan od strane nekoliko stranaka zbog stvaranja a- i b-tima izbjeglica u Danskoj, što znači da Ukrajinci imaju više prava od ostalih.
Ali čini se da se većina Danaca slaže s većinom u Christiansborgu. To ne iznenađuje Andreasa Kamma, bivšeg generalnog sekretara Danskog vijeća za izbjeglice.
– Ukrajina nam je bliža i lakše se identifikujemo sa Ukrajincima. U isto vrijeme, sukob u Ukrajini je možda lakše razumjeti jer je velika Rusija ta koja napada malu Ukrajinu. Vjerovatno je lakše nositi se s tim u odnosu na sukob u Siriji, koji je bio složeniji, kaže on za vijesti TV2.
Prema Andreasu Kammu, problem je što Danci tako mogu izgubiti iz vida ono što je najvažnije.
– Zaboravljamo da progonjeno ljudsko biće ima pravo na zaštitu. Stoga moramo zapamtiti šta smo potpisali. Humanitarna zajednička nit mora biti tu bez obzira na simpatije i identifikaciju, kaže on.
Stoklund: Moramo biti realni
Jedan od političara koji je branio poseban zakon je portparol socijaldemokrata za strance Rasmus Stoklund.
On naziva prirodnim da su Danci spremniji da pomognu Ukrajincima više od ostalih izbjeglica.
– I ja se tako osjećam. Ako komšiji gori kuća usred noći, onda je sasvim prirodno da ga pozovete unutra. Ali mi smo mala zemlja i ne možemo riješiti sve svjetske probleme, kaže Rasmus Stoklund.
Ovo se može protumačiti kao da Danci razlikuju izbjeglice, ovisno o tome koje su nacionalnosti i kulturnog porijekla. Nije li problematično tako dijeliti ljude?
– Mnogi tražitelji azila koji su ovdje došli sa Bliskog istoka na kraju su postali imigranti. Da je završilo kao priča o sunčevim zrakama, mislim da je bilo mnogo Danaca koji su bili manje zabrinuti za izbjeglice odatle. Ali jednostavno se ispostavilo da je ova imigracija sa sobom donijela velike kulturne sukobe i izazove, kaže on.
– No, prema konvencijama koje je Danska potpisala, sve izbjeglice moraju imati jednak tretman. Mislite li da se to dešava upravo sada?
– Mislim da izbeglice koje dođu u Dansku imaju veoma fin tretman, a vjerovatno i zbog toga toliki broj dolazi ovdje. Ali takođe moramo biti realni. Ne mogu svi doći u Dansku, iako po konvencijama ovdje imaju pravo tražiti azil, kaže Rasmus Stoklund.
Kamm: Koristiti principe kada bude teško
Andreas Kamm je generalno zadovoljan što Danska i EU sada rade zajedno na vrlo jasnom planu kako se nositi s ukrajinskom izbjegličkom krizom.
Istovremeno, on se ne slaže s Rasmusom Stoklundom da Danska ima posebnu obavezu pomoći izbjeglicama u našoj neposrednoj blizini.
– Ali to ne znači da Danska i EU moraju okrenuti leđa drugim izbjegličkim tokovima. Mislim da je to učinjeno 2015. godine, kada su Sirijci došli, kaže on, misleći na političku podjelu koja je nastala kada je više od milion ljudi koji su bježali od građanskog rata u Siriji zatražilo azil u Evropi.
Ali zar nije logično da Danci budu spremniji da pomognu ljudima iz zemlje u neposrednoj blizini?
– Jesmo li sigurniji kod ljudi koji malo više liče na nas. Da, svakako jesmo. Da li je opravdano? Ne znam. Ali sve je to veoma ljudski. Ne bi trebalo da idemo okolo i prebacujemo jedni drugima. Ali, upravo zato smo napravili neke principe kojih se možemo pridržavati kada postane teško, kaže Andreas Kamm, misleći, između ostalog, na Konvenciju UN-a o izbjeglicama i Konvenciju EU o ljudskim pravima.
Činjenica da i većina Danaca i Folketinga razlikuju različite izbjegličke grupe nije nešto što zabrinjava Rasmusa Stoklunda.
– Veoma veliki broj ljudi je došao iz Ukrajine. Stoga je bio potreban poseban zakon. Radimo isto što i ostatak EU. Ali i dalje postoji potreba za običnom procedurom azila za ljude sa, recimo, Bliskog istoka, jer iskustvo pokazuje da mnogi od njih nemaju potrebu za zaštitom, pretvaraju se da su neko ko nisu ili dolaze bez identifikacionih dokumenata, kaže on.
BH Glas / TV2.dk
