Fata Jaganjac jedina je koja se 2001. godine vratila u Bileću nakon rata. Živi sama, bliža rodbina je negdje u okolici te joj ne može priskočiti u pomoć svaki dan, stoga u svemu za što joj je potrebna pomoć Fata je dobije od prvih susjeda.
Susjedi, bez obzira na različite vjere, dočekuju s Fatom i bajramsko slavlje, upravo kako je i ona s njima dočekala prošlosedmično vaskrsno.
Fata nas je dočekala ispred svog doma, upravo u trenutku kada je ispraćala susjedu koja joj je svratila na čašicu razgovora. U Bileću se vratila prije 21 godinu. Iako se nadala da će se još neko njen vratiti, to se nije dogodilo. Otišli su u inozemstvo ili su nastavili svoj život negdje u okolici. Ipak, kako kaže, ne bi ništa željela mijenjati. Njoj je u Bileći dobro, a susjedi joj pomažu u svemu onome što u svojim poznim godinama sama ne može obavljati.
„Obavljam šta mogu, a drugo pomogne mi, nekome platim, neko neće da uzme od komšija i tako. A gdje ću? Znaš koliko su mi davali za kuću: 5.000. I šta ću ja s tim? Na ulicu? Neću, idem ja na svoje“, priča Fata.
„S Fatom sam kao da mi je sestra rođena. Kod nje dođem, ona kod mene kad može. Gledamo se, pomažemo, ako treba nešto jedna drugoj“, kaže susjeda Vukosava Simović.
Međusobni odnosi u Bileći se njeguju, a susjedi poštuju međusobne blagdane i slavlja. Tako smo na Fatinom stolu zatekli vaskrsne pisanice koje joj je poklonila susjeda. Fatina kuća je i na Bajram puna. Ako prolazite Bilećom i ugledate upaljene kandilje na bilećkoj džamiji, znajte da ih je nana Fata u svojoj 77. godini još pali tokom cijelog ramazana.
„Cijeli ramazan sam išla uvečer pred iftar da zapalim kandilje, i odem ujutro da ih ugasim. Kaže neko, napravio baklavu nema ko da jede, Bogami, u mene sve pođe zato što mi komšije dođu“, dodaje Fata.
Još nosi ratne rane u svom životu. Uslijed tadašnjih ratnih zbivanja, u godinu i po dana izgubila je muža i dvadesetogodišnjeg sina.
„Zaratilo se i sva muka i šta me je sve jada ubilo… Vratila sam se da im se naprave spomenici, barem da znaju da su tu“, ističe Fata.
Ipak, nikoga ne mrzi i, kako kaže, ne dijeli ljude po imenu, nacionalnosti ili vjeri. Jedino po dobrim i lošim. Živi svoj život onako kako je naučila, u slozi i dobrim odnosima sa svima. Koliko je dobra poklonila, toliko joj se, kaže, i vratilo, sada kada je sama, a ipak nije.
BH Glas / Federalna.ba
