Švedska od 1. novembra udvostručuje minimalnu bruto platu koju strani državljani moraju ishoditi kako bi zadržali radne dozvole.
Denise de Valencia i njen suprug već šest godina legalno borave u Švedskoj. Oboje su zaposleni, plaćaju poreze, unajmili su stan u Stockholmu, kupili auto, ishodili švedske vozačke dozvole i nikad nisu prekršili zakone, prenosi Index.hr.
Međutim, za koji mjesec vjerovatno će morati napustiti Švedsku i egzistenciju ispočetka graditi u drugoj zemlji. I nisu jedini, na udaru su hiljade švedskih građana koji u zemlji legalno borave na temelju privremenih radnih dozvola.
Naime, Švedska od 1. novembra udvostručuje minimalnu bruto platu koju strani državljani moraju ishoditi kako bi zadržali radne dozvole.
Odsad se traži najmanje 27.360 švedskih kruna mjesečno (oko 2400 eura), odnosno 80 posto medijalne plate u zemlji, umjesto dosadašnjih 13.000 kruna (oko 1150 eura).
Ova promjena ne odnosi se samo na nove radne imigrante, nego i na postojeće, pod uvjetom da već nemaju stalnu radnu dozvolu.
Od novih pravila izuzeti su i državljani članica Evropske unije, dakle i hrvatski građani, sezonski radnici, profesionalni sportisti i treneri, dadilje i još neke kategorije imigranata.
“Otkako smo došli u Švedsku nismo počinili nikakvo kazneno djelo. Zašto me tjeraju da napustim Švedsku? Jesam li kriminalka zato što radim kao čistačica? Zar sam postala prijetnja državi?” rekla je Denise de Valencia za web stranicu thelocal.se.
Službeni je razlog za ovu drastičnu promjenu, prema tumačenju švedske Migracijske agencije, reguliranje i poboljšanje radnih uvjeta za imigrante.
“Veći egzistencijalni zahtjev ojačat će položaj radnih imigranata na tržištu rada, spriječiti dampinške plate za radne imigrante i obeshrabriti konkurenciju niskim platama”, stoji na web stranici
Migracijske agencije koja procjenjuje da će na temelju novih propisa biti odbijeno od 10 do 20 posto budućih zahtjeva.
Stroži uvjeti za radne imigrante rezultat su dogovora vladajuće koalicije desnog centra i ekstremno desnih Švedskih demokrata, no čak i prethodna socijaldemokratska vlada najavljivala je pomak u tom smjeru.
Nema sumnje da je motivacija za promjenu bila i želja da se smanji dolazak slabije obrazovanih stranaca, kao i da se otvori više mogućnosti za nezaposlene švedske građane.
Međutim, kako je rekao jedan švedski poslodavac: “Nema baš mnogo Šveđana koji žele raditi na poslovima čišćenja”.
Upravo je među poslodavcima ovo povećanje izazvalo najviše protesta. Oni smatraju da plate zaposlenika ne bi trebala određivati država, nego stanje na tržištu te produktivnost i stručnost radnika.
Upozoravaju da bi cijeli poslovni sektori poput uslužnih djelatnosti, domova za starije i nemoćne osobe, maloprodaje, poljoprivrede, šumarstva te čišćenja i sanacije mogle ostati bez odgovarajuće radne snage.
“Ovo je besmislena rasprava. Niko od poslodavaca koje predstavljam ne bi tražio radnike na drugom kraju svijeta kad bi ih mogao pronaći kod kuće. Mit je da imigranti drugima uzimaju poslove, upravo obrnuto – imigranti stvaraju nova radna mjesta”, rekao je za Dagens Nyheter Jonas Siljhammar, predsjednik Visite, udruženja poslodavaca u ugostiteljstvu, dodavši kako je u Švedskoj već i danas teško pronaći kompetentne kuhare, konobare i hotelsko osoblje.
Švedsko udruženje poslodavaca nedavno je naručila studiju o radnoj imigraciji u Švedskoj od 2015. do 2020. godine i pokazalo se da kompanije koje su zapošljavale strane radnike danas imaju 10 posto veći rast prometa od usporedivih kompanija koje su se snalazile na domaćem tržištu rada.
“Radna imigracija ima pozitivan učinak na ekonomski rast. Ako ne mogu pronaći zaposlenike odgovarajućih vještina, poslodavci se moraju suzdržati od širenja poslovanja. Mislim da je švedska vlada ovom promjenom sama sebi pucala u nogu”, kaže Karin Johansson, dopredsjednica Švedskog udruženja poslodavaca.
Imigracijska ministrica Maria Malmer Stenergard ne prihvaća argumente poslodavaca i kaže kako se država neće miješati u kolektivne pregovore između poslodavaca i sindikata, ali da će strani zaposlenici morati sklopiti ugovor o radu sa spomenutim iznosom da bi ishodili radnu dozvolu.
“Ovaj zahtjev utjecat će prije svega na ljude koji rade u industriji čišćenja, restoranima brze hrane i uslugama kućne njege. Mislim kako je razumno da te poslove preuzimaju zaposlenici koji se već nalaze u Švedskoj”, objasnila je ministrica Malmer Stenergard.
Teza da se švedski građani moraju primiti posla umjesto radnih imigranata nije bez temelja kad se uzme u obzir relativno visoka kolovoška stopa nezaposlenosti u Švedskoj od 7.6 posto (u Hrvatskoj 6.9 posto).
Međutim, Švedska istodobno ima treću najvišu stopu zaposlenosti u Evropskoj uniji – čak 69 posto građana (u Hrvatskoj 54.9 posto) u dobi od 15 do 74 godine radi barem nekoliko sati sedmično, što znači da možda zaista nema previše osoba koje su spremne prihvatiti bilo kakav posao bilo gdje u Švedskoj.
Najviše prigovora na nova pravila došlo je iz sektora zdravstva i socijalne skrbi.
Naime, strahuje se da će manjak medicinskog osoblja i zaposlenika domova za raznu skrb dosegnuti kritične razine.
Plate u švedskom zdravstvu prilično su konkurentne, ali tek nakon što imigrantski ljekari i medicinske sestre steknu švedsku licenciju za rad.
Tokom adaptacije, edukacije i učenja jezika imaju bitno manja primanja, a takva situacija može potrajati mjesecima.
“To će dovesti do poteškoća u pronalaženju kadra za cijeli sektor zdravstva i socijalne skrbi. Učinit ćemo sve da aktiviramo ljude koji su danas izvan tržišta rada, ali to neće biti dovoljno. Moramo imati modele koji olakšavaju situaciju, a ne prijedloge koji stvaraju prepreke”, rekao je predsjednik Udruženja švedskih općina i regija Anders Henriksson.
Posebno problematično zbog nedostatka radne snage moglo bi biti na sjeveru Švedske, gdje se u sljedećih 10 godina mora doseliti (ili roditi, što je nerealno) 100.000 novih stanovnika da bi se održao sadašnji standard i zadovoljile potrebe za radnom snagom. Tokom 2022. godine pristiglo ih je samo 2000.
Apsurdnost vladine odredbe o platama za radne imigrante najbolje su razotkrili sindikati upravo na sjeveru Švedske. Sindikat komunalaca u gradu Umeåu na obali Botničkog zaljeva odlučio je doslovno shvatiti minimalnu bruto platu od 27.360 kruna i sada taj iznos traži kao osnovicu za sve svoje članove.
“Vlada je odredila iznos koji garantuje dobru egzistenciju. Dakle, moramo djelovati u skladu s tim. Neki naši članovi plaćeni su sramotno. Pozivam lokalne vlasti za pregovarački sto kako bismo povećali početne plate za svoje članove”, rekla je sindikalna šefica Ethel Henriksson.
BH Glas / Foto: Hyotographics / Dreamstime
