Norveški istraživači vide jasnu vezu između pobožnog muslimana i dobrog zdravlja, ali nisu sigurni koji je razlog za to.
Bushra Ishaq, doktorica i istraživač na MF naučnom koledžu u Oslu, zajedno sa Larsom Østbyjem, višim savjetnikom i bivšim šefom istraživanja u Statističkom zavodu Norveške i Asbjørnom Johannessenom, vanrednim profesorom na univezitetu Oslo Met, istraživao je kako muslimanska religioznost utiče na zdravlje.
– Muslimanska religioznost povezuje se s dobrim zdravljem, manjim izgledima za niz bolesti i zdravijim zdravstvenim ponašanjem, zaključuje Ishaq.
Istraživači su odabrali reprezentativan uzorak muslimana u Norveškoj, 2.661 vjernika starosti od 16 do 74 godine, piše norveški list Dagsavisen.
Istraživači tvrde da se pokazalo da što je neko religiozan i što češće dolazi na vjerska okupljanja, to je manji rizik od razvoja poteškoća sa spavanjem, psihičkim problemima, bolovima u vratu i leđima, te kardiovaskularnih bolesti.
U isto vrijeme, imate manje šanse za pušenje i pijenje alkohola. Alkohol nije dozvoljen u islamu, ali još uvijek ima više muslimana u Norveškoj koji piju.
Doktorica i istraživačica Bushra Ishaq i sama je muslimanka. Stoga je željela saznati kako muslimanska religioznost utiče na zdravlje i ponašanje.
– Ipak, većina istraživanja o vjeri i zdravlju rađena je u zapadnim zemljama, među anglosaksoncima. Drugim riječima, nemuslimani, kaže Ishak, koji dalje kažu da postoji veliki skepticizam prema muslimanima u zapadnim zemljama.
– Pozadina za ovu studiju je bila da antimuslimanski stavovi rastu na globalnom nivou, a postoji nekoliko indicija da takvi stavovi nažalost imaju uporište i među nekim zdravstvenim osobljem. A to medicinsko stručno istraživanje karakteriziraju stereotipi i negativna slika o muslimanima i islamu, smatra ona.
Nekoliko studija pokazuje da su muslimani manjina prema kojoj je stanovništvo u Norveškoj najnegativnije i pokazuje najveći stepen socijalne distance prema njima.
Ishaq tvrdi da svrha studije nije propisivanje religije.
– To će narušiti etiku i profesionalnu ulogu zdravstvenog osoblja koje ne bi trebalo da kompromituje vrijednosti, uvjerenja i lični izbor pacijenata. Ali zdravstveni radnici mogu i trebaju poštovati pacijentov identitet, što uključuje i vjerski identitet. To također podrazumijeva prihvaćanje i prostor za neovisni izbor pacijenta o religioznosti koji će se koristiti kao podrška tretmanu, zaključuje ona.
