Istaknuti bosanskohercegovački pripovjedač, romanopisac, esejist, pjesnik i dramski pisac, Irfan Horozović preminuo je u Sarajevu u 79. godini.
S više od četrdeset objavljenih naslova za djecu i odrasle, prijevodima, brojnim pozorišnim izvedbama njegovih drama, kao i brojnim nagradama, književno-umjetnički opus Irfana Horozovića može se smatrati izuzetno velikim i značajnim ne samo u bosanskohercegovačkim okvirima nego i mnogo šire.
Irfan Horozović je rođen u Banjoj Luci 27. aprila 1947. godine, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Filozofski fakultet (Komparativna književnost i Jugoslavenski jezici i književnosti) diplomirao u Zagrebu. Bio je urednik Studentskog lista, Pitanja (Zagreb) i Puteva (Banja Luka).
Nakon studija, bio je dokumentarist u Društvu prijatelja banjalučkih starina, potom animator umjetničkih djelatnosti u Domu kulture u Banjoj Luci i, konačno, odgovorni urednik u izdavačkoj djelatnosti Novog glasa u Banjoj Luci.
Od 1992. godine, nakon otpuštanja, boravi kao izgnanik u Hrvatskoj i Njemačkoj (Podsused–Zagreb, Korčula, Berlin).
Živio je u Sarajevu od 1997. godine. Bio je zaposlen u Preporodu kao urednik Bošnjačke književnosti u 100 knjiga. Od 1999. do 2003. bio je i glavni urednik časopisa Život. U penziju je otišao kao urednik u Igranom programu RTV Federacije BiH.
Objavio je više od četrdeset naslova (od kojih su neki doživjeli nekoliko izdanja i/ili izvođenja).
Dramski tekstovi izvođeni su mu na radiju (Šesta smrt Benjamina Talhe, Zadovoljština, Kuburović, Posuđena rečenica), u teatrima (Ružičasta učiteljica, Soba, Pehlivan Arif Tamburija, Šeremet, Proba, Tri Sabahudina) i na televiziji (Šeremet). Neki od tih tekstova prevedeni su i igrani u Švedskoj i Poljskoj. Jedna adaptacija knjige Talhe pod nazivom Priče iz Šedrvanskog vrta postavljena je u Rimu.
Po njegovom scenariju (napisanom prema vlastitoj priči Leda na zahtjev Zagreb-filma) snimljen je sedamdesetih godina animirani film Leda II u režiji Ivana Tomičića i, potom, igrani film Zaboravljena poslovica u režiji Dubravka Bibanovića, 2003. (u produkciji FTV).
Dobitnik je za svoja književna djela Nagrade “Sedam sekretara Skoja” (1972), Nagrade grada Banje Luke “Veselin Masleša” (1980), Nagrade Udruženja književnika BiH (1988), Nagrade za najbolju knjigu za djecu u BiH (1987), Nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 1998. godinu, Nagrade “Meša Selimović” (za najbolji roman objavljen u 2002. na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore), Nagrade 25. novembar za životno djelo (2017) te drugih nagrada i priznanja.
Zastupljen je u brojnim antologijama pripovijetke, poezije i drame. Prevođen je na više jezika.
Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i PEN centra Bosne i Hercegovine.
