BH Glas ovim putem svojim čitaocima donosi skraćenu i obrađenu verziju tematskog teksta o Bosni i Hercegovini objavljenom u priznatom danskom političkom magazinu RÆSON, koji se bavi političkim dešavanjima i u Danskoj i na internacionalnoj političkoj sceni. Za ovaj magazin redovito pišu danski političari, politički analitičari i komentatori i novinari.
Ugledni danski politički magazin RÆSON se u tematskom tekstu bavi Bosnom i Hercegovinom, gdje se sasvim jasno i nedvosmisleno naglašava da je prijem Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo NATO vojne alijanse najveći garant mira i stabilnosti i u Bosni i Hercegovini i na Balkanu općenito.
Trenutna svjetska kriza uzrokovana zaraznom infekcijom virusom Corone jeste na jedan trenutak u stranu stavila sve ostale svjetske dugogodišnje probleme, ali je zasigurno da je to samo privremenog karaktera.
Kao i mnoge druge evropske i svjetske zemlje – i Bosna i Hercegovina je tokom posljednjih sedmica doživjela krizno stanje usljed infekcijske zaraze virusom Corone.
Međutim, i ova krizna situacija nije jednako tretirana u cijeloj Bosni i Hercegovini, što je još jednom pokazalo da se radi o zemlji koja nema jedinstven sistem političkog odlučivanja, a što opet ide na štetu građana ove zemlje.
Konstantni udari na centralnu bosanskohercegovačku vladu (Vijeće ministara BiH) sa sjedištem u Sarajevu (udari dolaze iz manjeg bh.entiteta i dobrim dijelom iz najveće političke partije u BiH sa hrvatskim predznakom, HDZ) i nemogućnost političkog usaglašavanja ima svoje izvorište u Daytonskoj strukturi Bosne i Hercegovine, gdje je Daytonski mirovni sporazum nametnut kao ustav (favorizirajući etničke skupine, a ne građanina, i legitimirajući etničku podjelu zemlje), dok je istinski i po svemu moderni građanski Ustav BiH (sa kojim je Bosna i Hercegovina doživjela svoje međunarodno priznanje i prijem u svjetsku organizaciju UN) nakon potpisivanja Daytona stavljen izvan snage.
Svakom je danas jasno da tzv. Daytonska BiH nakon 25 godina postojanja sa ovakvim nefunkcionalnim i izuzetno skupim političkim uređenjem (riječ je o zemlji sa 3 predsjednika, 13 premijera, 180 ministara, preko 700 parlamentaraca) ne može osigurati puni boljitak svojim građanima i zato Dayton treba izmjenu.
Međutim, zbog mnogih drugih aktualnih žarišta i problema, današnji svijet – ili svjetske sile koje su učestvovale u potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma – nisu više fokusirane na Bosnu i Hercegovinu i stoga u ovome trenutku nema naznaka da će doći do skore promjene Daytonskog tzv. „ustava“.
Manjak internacionalne pažnje na Bosnu i Hercegovinu daje ohrabrenje nacionalistima koji žele razgraditi Bosnu i Hercegovinu – i koji otvoreno zagovaraju otcjepljenje manjeg bh. entiteta i formalno legitimiranje novih etnički čistih prostora.
U međuvremenu – i prije coronalne krize – Bosna i Hercegovina je zbog graničenja sa EU (Hrvatskom) doživjela pravu najezdu migranata iz dalekih zemalja (Afganistan, Pakistan, Bliski Istok, sjever Afrike), koji nisu imali namjeru ostati u Bosni i Hercegovini, ali se upravo to desilo zbog onemogućavanja prolaska migranata za zemlje EU.
Pripadnici hrvatske granične policije na vrlo brutalan način onemogućavaju prelazak bosansko-hrvatske granice, zbog čega migranti završavaju u Bosni i Hercegovini, koji ne odustajući od svoga cilja da dospiju do EU, odlučuju ostati u Bosni i Hercegovini i za mnoge od njih je boravak u BiH dobio višemjesečni, pa čak i višegodišnji karakter.
Nesposobnost rješavanja migrantske krize u BiH je još jednom pokazala i dokazala neefikasnost vlasti u Daytonskoj BiH. Političari se ne mogu dogovoriti kako da se rješi ovaj problem, bosanskohercegovačke granice također nisu u potpunosti zaštićene od migranata – i sve skupa čini da su mnogi građani u Bosni i Hercegovini sve više zabrinuti ovakvim razvojem situacije.
Politička neučinkovitost, još uvijek prisutna istraumatiziranost ratnim dešavanjima iz 90-tih (rezultatima etničkog „čišćenja“ i genocida), dolazak migranata, sve primjetniji odlazak mlade populacije iz BiH jeste razlog da se od strane međunarodne zajednice mora ponovno dati puna pažnja Bosni i Hercegovini.
Konstantno rusko ohrabrivanje srpskih političara za konstantnim blokiranjem institucija BiH, trenutno vrlo nepredvidivi američki predjednik i bojazan da zvanična američka politika zbog konačnog rješavanja kosovskog pitanja (insistiranjem na zvaničnom priznanju Kosova od strane zvanične Srbije) može direktno ugroziti interese države Bosne i Hercegovine. Sve pobrojano stvara sumornu, ali i vrlo zabrinjavajuću sliku trenutnog stanja u Bosni i Hercegovini, a o čemu pišu i evropski mediji, ali i pojedini američki senatori.
Međutim, upravo kontantno rusko uplitanje na prostor Balkana (bivše Jugoslavije) treba biti razlog da američko prisustvo u Bosni i Hercegovini bude dodatno pojačano primitkom Bosne i Hercegovine u najmoćniju svjetsku vojnu alijansu (NATO).
Upravo najezda migranata prema Evropi (EU), koji su se trenutno zaustavili u BiH i što ozbiljno može zaprijetiti stabilizaciji zemlje – uz konstantne ometanje od strane Putinove Rusije, treba biti razlog da i vodeće EU zemlje aktivno agitiraju za prijem Bosne i Hercegovine u NATO Savez.
Pominjući rusko uplitanje u Bosni i Hercegovini, vrlo je zanimljiva činjenica da Rusija u ovome trenutku zbog želje da ne narušava odnose sa EU ne poziva srpske političare u BiH da proglase otcjepljenje od BiH, ali Rusija ohrabruje predstavnike manjeg bh. entiteta da konstantno blokiraju put Bosne i Hercegovine u punopravno NATO-članstvo.
Preko zemalja koje nisu formalne članice NATO vojne alijanse (Srbija i Bosna i Hercegovina), Rusija još uvijek ima utjecaja na region bivše Jugoslavije.
Istovremeno, francuski predsjednik Emmanuel Macron jeste protiv proširenja EU na ostatak bivše Jugoslavije, što znači da zvanični ulazak Bosne i Hercegovine u EU nije realan projekat niti sada, niti u doglednom vremenu ispred nas.
Stoga glavni interes države Bosne i Hercegovine i svih prijatelja Bosne i Hercegovine, koji se nalaze izvan BiH, treba biti što brži prijem Bosne i Hercegovine u najmoćniju svjetsku vojnu alijansu.
Prijatelji Bosne i Hercegovine trebaju uvjeriti kreatore zvanične američke politike da primitak u NATO vojnu alijansu Crne Gore i Sjeverne Makedonije (kao multietničkih država sa svim svojim složenim etničkim i političkim odnosima) treba biti ohrabrenje za Bosnu i Hercegovinu da upravo i Bosna i Hercegovina bude slijedeća NATO-članica sa prostora bivše Jugoslavije.
Primitak Bosne i Hercegovine u NATO šalje jasnu i nedvosmislenu poruku nacionalistima i u BiH, i izvan BiH, da vanjske granice Bosne i Hercegovine ostaju trajno nepromjenjive i stoga je punopravno članstvo u NATO Savez najveći garant mira i sigurnosti i u Bosni i Hercegovini, ali i na Balkanu općenito.
Tematski tekst koji je na danskom jeziku objavljen u uglednom danskom političkom magazinu RÆSON, koji u printanom izdanju izlazi 4 puta godišnje, a redovito u sedmičnom online-izdanju, jeste potpisan od strane danskog gimnazijskog lektora iz Sønderborg Statsskole (Anders Stubkjær) i regionalnog političkog zastupnika bh. porijekla u Regionu Južne Danske (Meho Selman).
Autori: Anders Stubkjær & Meho Selman / BH Glas
Cijeli tematski tekst na danskom jeziku jeste moguće pročitati na internet-stranici danskog političkog magazina RÆSON.
