Predsjednik Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović u ekskluzivnom razgovoru za Faktor govori o predstojećim parlamentarnim izborima u Srbiji, svojoj viziji Srbije, članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću, o Srbiji i Bosni i Hercegovini u NATO Savezu.
Republička izborna komisija je prihvatila prijavu izborne liste “Čedomir Jovanović – Koalicija za mir”. Koja su Vaša očekivanja, odnosno na temelju Vaših internih anketa i istraživanja, kakve izborne rezultate očekujete?
– Jasno mi je u kakvom trenutku se događaju ovi izbori, kakav je globalni momenat i kakve su okolnosti koje prate samu kampanju. Ovo jeste kampanja bez kampanje i izbori bez izbora. Također, vrlo je teško doći do ljudi, koji danas pokušavaju da sreću pronađu u nekim malim stvarima poslije nekoliko mjeseci uznemirenosti, dok im se političari obraćaju nekakvim rečenicama sa bilborda i spotova.
– U takvoj atmosferi, sa osjećajem za stvarnost, odlučio sam da vodim kampanju koja je atipična, bez velike pompe i klasičnih stvari. Pokušavam da ljude opomenem i upozorim šta je to što nam slijedi u budućnosti ukoliko i dalje budemo gledali svijet jednim okom dok nas stvarnost uopćene obavezuje. Čak i da prešutim svaki dan do kraja kampanje, više ću reći od svih ostalih 20 lista zajedno. Procentima i brojevima se ne opterećujem, nikada mirniji nisam bio nego ovih dana.
Šta će biti Vaše osnovne poruke biračima i koja je Vaša ciljna grupa birača? I kako u Srbiji gledaju na činjenicu da ste nosilac liste Bošnjaka i Crnogoraca u Vojvodini?
– Prednost Liberalno-demokratske partije i mene je u tome što ja ne moram da smišljam poruke u letu i pravim bilborde i spotove gdje nemuštim rečenicama objašnjavam zašto neko da glasa za mene. Sve smo rekli u prethodnih 30 godina, pokazali Srbiji put, nismo se krili ili predavali, niti smo ijednog trenutka prestali da budemo ona partija koja je napravljena 5. novembra 2005. godine. Takva istrajnost i odluka da ne odustanemo nosi sa sobom veliku cijenu, a tu cijenu plaćamo u svojim životima svakog dana.
– Moja odluka i pristajanje da u Vojvodini ponesem listu na kojoj se, kao i na republičkom nivou, nalaze pripadnici najrazličitijih manjinskih grupa, privukla je pažnju javnosti, ali u nekakvom smislu da želim da preko reda uđem u pokrajinsku skupštinu, što mi samo pokazuje koliko su ljudi spremni da odmah sa mnom započnu rat, ne razumijevajući kolike su vrijednosti takve jedne liste. Na nju sam ponosan, kao i na ljude koji su na njoj. Odluka svakog čovjeka da uzme učešće na izborima, u ovakvom momentu, za mene je čin i hrabrosti i odgovornosti. Nema puno takvih i treba ih čuvati. Takva je, između ostalog, i naša lista u Vojvodini.
Nedavno ste napadnuti ispred zgrade Skupštine Srbije. Vaše opozicione kolege su Vam upućivale pogrdne riječi, psovali su čak i Kanton Sarajevo koji Vam je dodijelio priznanje. Kako ste doživjeli te njihove poruke od “Čedo, Šiptare”, “Čedo, lopove” i spočitavanje, odnosno to što ste proglašeni Počasnim građaninom Kantona Sarajevo da je poniženje?
– Vrlo sam svjestan da mi ovakva Srbija mnoge stvari neće oprostiti, a jedna od njih je i to priznanje, koje nikada nisam tražio i zbog njega nešto radio, a bio sam počastvovan onog trenutka kada sam ga dobio. U Srbiji sam ja sve – i peder, i ustaša, i balija, i Šiptar. I, naravno, kad sam sve to, prirodno sam i izdajnik. Ti ljudi, koji su bili nahuškani od nekoga ko nema razum da skandiraju takve stvari, za mene su slika društva koje, poslije tri decenije pakla, i može da izgleda samo tako kao što izgleda. Žao mi je što takve slike dolaze iz srbijanskog parlamenta, i taj dan je bio opomena za sve nas. Nismo sredili svoje društvo, pogriješili smo u mnogim stvarima, ali nismo u tome svi podjednako krivi i odgovorni. U tome je razlika između nas.
Kakva je Vaša vizija Srbije, i da li u ovoj konstelaciji političkih odnosa možemo očekivati da bi, ne na ovim, ali možda na narednim izborima Čedomir Jovanović i njegova politička opcija mogli pobijediti?
– Ne može pobijediti moja vizija Srbije, a da Srbija ostane ista. Jednostavno, to je nemoguće. Nisam slijep kao drugi da ne vidim u kakvom problemu se nalazi Srbija i koliko će nam biti potrebno mudrosti da riješimo probleme koje su generacije prije naše ostavile nama da rješavamo. To su teške odluke, koje sa sobom vuku veoma rizične posljedice, koje će oblikovati neku drugačiju Srbiju u odnosu na ono što je ona danas.
– Liberalno-demokratska partija u nekoj budućoj vladi znači brzo rješavanje kosovskog problema, drugačije naše međusobne odnose, to znači puna zaštita ljudskih i manjinskih prava, dobrusjedske odnose – to je jedna potpuno nova zemlja. Samo je pitanje koliko društvo danas, ovako izmrcvareno i bez nade, ima još kapaciteta da se izbori. Moja odluka je da ne odustanem, a od ljudi u svojoj zemlji samo tražim da ne pokleknu i da se bore za sebe i one oko sebe, dok dišu i stoje na nogama. A znam dobro koliko im je teško.
Šta je sa građanskom opcijom u Srbiji? Činilo se nakon svrgavanja s vlasti Slobodana Miloševića da je put otvoren, ali nažalost, evo svi u regiji smo svjedoci da retrogradne snage su od tada ojačale kao nikada do sada. Ima li nade da se to ispravi?
– Nisu one slučajno ojačale. Tu postoji miks globalnih kretanja, naših sopstvenih slabosti i žilavosti jedne skupine ljudi koja je svoj život podredila opstanku jedne retrogradne ideje koja je uništila narode na prostoru bivše Jugoslavije. Ta građanska opcija u Srbiji nikada nije bila dominantna, niti je presudno utjecala na glavne političke događaje. Međutim, ona je uvijek imala svoje autentične predstavnike, koji su se borili do posljednjih sekundi svog života za sopstvena uvjerenja i nisu pristali na Srbiju koju su skrojili nacionalisti.
– Danas, poslije gomile razočarenja, od kojih ne bježim ni sâm, pitanje je koliki je naš rezervoar energije kojim se može pokrenuti neki talas promjena i koliko nas ljudi uopće slušaju. Za ljude koji vjeruju u te ideje, borim se na svakom mjestu, bez obzira na to da li mi nešto zamjeraju ili ne. Moja obaveza je da od njih ne odustanem, i to je moja politička misija. Ideje građanske i moderne Srbije su me i formirale, i kao političara i kao čovjeka, i makar ostao sam, nemam prava da od njih dignem ruke.
Stalno govorite o tome kako samo istina može donijeti ozbiljan preporod Srbiji. Koja to istina, o čemu? Ko treba da bude na čelu “kolone” te istine?
– Za početak, moramo reći istinu o sebi samima. Mir o kojem pričam je prvo neophodan nama, pa onda ga moramo naći sa svima ostalima. Istina od koje bježimo je naše prokletstvo i naš usud. To je istina o devedesetim, istina o Bosni, istina o Kosovu, istina o našim slabostima, istina o greškama koje su koštale milione ljudi. Nema čela te kolone, ni predvodnika. To je naša zajednička obaveza. I to smo dužni sami sebi. Ne bilo kome drugom. Tek kada do te spoznaje dođemo, možemo krenuti naprijed.
Savjetnik ste člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Zbog čega ste prihvatili tu funkciju, šta je to što mu Vi savjetujete da radi, koje poteze da povlači?
– Bosna i Hercegovina ne može ni da zamisli koliko sreće ima što u ovom trenutku ima Željka Komšića kao osobu koja odlučuje o određenom broju pitanja. Njegova staloženost, strpljenje, mudrost to je nešto što je Bosni i Hercegovini danas potrebnije nego ikada. Razgovaram sa njim o različitim pitanjima, ali ne u smislu klasičnog savjetovanja, jer on vrlo dobro zna šta radi i koje poteze povlači. Ne miješam se u unutrašnju politiku, niti sugerišem poteze te vrste, niti je to moj stil. Svakom građaninu BiH želim podjednaku sreću, zdravlja i malo mira, pošto ako neko zna šta je patnja, znate vi koji tu živite.
Gdje u budućnosti vidite Srbiju i BiH? NATO, EU? Kako pomiriti stavove oko članstva u NATO-u?
– Svijet se mijenja pred našim očima. Sve ono što je važilo do prije samo šest mjeseci za samo godinu ili dvije izgledat će potpuno drugačije. Ne znam koliko će i Srbija i BiH biti sposobne da se u svemu tome pronađu, i to je ono što me plaši. Odavno je morao biti završen put Srbije i BiH u EU i NATO, ali sam svjestan dobro zbog čega to nije tako. Pošto svoje poslove nismo završili na vrijeme, sada ćemo morati da sačekamo novo prepakivanje svijeta, u kojem će biti sigurno još manje mjesta za nas nego što je to do sada bio slučaj.
Izvor: Faktor / Autor: Edina Latif
