Trideset godina nakon ujedinjenja, razlike između istočne i zapadne Njemačke su se s godinama smanjile ali su još uvijek prisutne u mnogim segmentima života, zaključak je ekonomista i politologa na godišnjicu njemačkog ujedinjenja koja se proslavlja u subotu.
“Niti jedna od pet saveznih pokrajina koje su nekad sačinjavale Istočnu Njemačku još nije dosegla ekonomski učinak najslabije savezne pokrajine na zapadu zemlje”, stoji u najnovijem izvještaju savezne vlade o stanju njemačkog ujedinjenja.
Prema istim podacima 2019. bruto nacionalni dohodak istočnih saveznih pokrajina iznosio je 73 posto razine na zapadu zemlje, dakle onom dijelu SR Njemačke koji se nekad nazivao Zapadnom. Kad su primanja u pitanju tu je situacija nešto bolja: domaćinstva na istoku su 2019. na raspolaganju imale 86 posto u usporedbi s prosječnim prihodima na području čitave zemlje.
Najjače istočne pokrajine slabije od najslabijih zapadnih
“Još uvijek je više nego osjetna podjela na istok i zapad. Razlike između ova dva dijela zemlje i sjevera i juga su mnogo veće”, kaže u razgovoru za Njemačku novinsku agenciju (dpa) direktor Instituta za ekonomska istraživanja (IWH) iz Hallea, Reint E. Gropp. Neki ekonomisti smatraju da za cilj stoga ne bi trebalo postavljati izjednačavanje s ekonomski najjačim zapadnonjemačkim pokrajinama poput Bavarske ili Hessena nego s najslabijim poput Sarske ili Schleswig-Holsteina.
Jer istočnonjemačko ekonomija je desetljećima bila orijentirana prema poljoprivredi ili granama poput rudarstva i crne metalurgije koje su, ne samo ovdje, posljednjih desetljeća prošle kroz bolne promjene. Tome treba pridodati i velik odljev stanovništva, pretežno dobro obrazovanog, s istoka na zapad zemlje. Stoga je nerealistično očekivati potpunu ekonomsku nivelaciju u bliskoj budućnosti. Ekonomisti ukazuju na to da se istočni dio zemlje zahvaljujući poreznim olakšicama i financijskim injekcijama sa zapada vrlo brzo oporavljao u devedesetima no da je taj oporavak posustao zbog kasnijih izostanaka privatnih investicija.
High tech istok
Pa ipak, u 30 godina je istok zemlje ekonomski napredovao. U trenutku ujedinjenja pet istočnih saveznih pokrajina je ostvarivalo u prosjeku 37 posto ekonomskog učinka zapada. Prema posljednjem izvještaju o regijama s najbržim ekonomskim uzletom spada upadljivo mnogo regija s istoka zemlje. U medijima se u posljednje vrijeme najviše spominje Brandenburg, savezna pokrajina koja okružuje Berlin. Ovdje bi od sljedeće godine u jedinoj evropskoj tvornici s trake trebali silaziti elektro-automobili Tesla. U susjednoj Tirinškoj malo manje poznata kineska kompanija CATL gradi najveću evropsku tvornicu za proizvodnju baterija za električne automobile. Okolica Leipziga, kojeg je NYT nedavno nazvao “Place to be” za 2020., već odavno slovi za novo istočnonjemačko središte automobilske industrije.
“Paušalne izjave o ekonomski zaostalom istoku su potpuno deplasirane”, navodi ekonomist Michael Voigtlaendar u jednoj studiji Instituta njemačke ekonomije iz Koelna na temu ekonomske regije na istoku zemlje.
Građani druge klase
No nedostatak stručne radne snage, koji pogađa čitavu Njemačku, posebno je osjetan na istoku koji se još nije oporavio od iseljavanja u devedesetima. Istodobno zbog većeg pomanjkanja stručnjaka bi plaće u prosjeku na istoku dugoročno mogle rasti. Time bi se donekle ublažio problem različitih primanja na zapadu i istoku.
Njemački savez sindikata (DGB) povodom 30. godišnjice ujedinjenja ukazuje na to da stanovnici istočnog dijela Njemačke „rade dulje a zarađuju manje”. Problem DGB vidi u činjenici da na istoku zemlje manje poslodavaca pripada nekom udruženju poslodavaca čime ih ništa ne vezuje za kolektivne ugovore.
Ekonomska strana ujedinjenja je samo jedan aspekt koji utječe na raspoloženja građana na istoku zemlje. Jedno ispitivanje javnog servisa ARD pokazuje zabrinjavajuće rezultate: 57 posto ispitanih istočnih Nijemaca se osjeća građanima druge klase. To se prije svega odnosi na stariju generaciju koja još uvijek gaji osjećaj da ih se u procesu spajanja dviju Njemačkih država ignoriralo.
Već i službeni naziv ujedinjenja govori u prilog tezi da ovaj proces nije protjecao ravnopravno. 3. oktobra 1990. nije došlo do ujedinjenja nego zapravo pripajanja dotadašnjih dijelova Istočne Njemačke SR Njemačkoj. Dakle DDR je zajedno s njegovim stanovnicima preko noći doslovno “progutao” dotadašnji klasni neprijatelj.
Ono što se događalo u godinama nakon toga kada su menadžeri sa zapada postupno brisali DDR ekonomiju s lica zemlje, kako ona poduzeća koja nisu mogla preživjeti tako i ona koja su, što je jasno postalo kasnije, mogla preživjeti. Ti stariji su i danas ljuti što ih se nije više slušalo, što se nisu koristila njihova iskustva u projektu ujedinjenja.
Njemački “preokret” je, za razliku od ostalih zemalja istočnog bloka koje su više-manje bile prepuštene same sebi, bio u rukama zapadnjaka, za stanovnike DDR-a jedne potpuno strane zemlje. Mnogi zato i dan-danas gledaju sumnjičavo na pojam demokracije. Samo 50 posto ispitanih stanovnika istočne Njemačke je zadovoljno demokracijom koja vlada u njihovoj zemlji. Kod njihovih sunarodnjaka na zapadu je sa 68 posto ta vrijednost osjetno viša.
Ne žale za DDR-om, ali..
Iz mnogih ispitivanja je vidljivo da onih koji žale za DDR-om nema mnogo, ali je značajan broj onih koji žale za nekim od aspekata života u DDR-u poput sigurnog radnog mjesta ili mjesta u vrtiću. 71 posto ispitanih također smatra da je i školski sistem u DDR-u bio bolji.
Njemačka kancelarka Angela Merkel, i sama bivša građanka DDR-a, u intervjuu za medijsku kuću Redakcijska mreža Njemačke povodom 30 godina ujedinjenja ukazala je na jedan drugi aspekt života koji mnogim istočnim Nijemcima danas nedostaje: zajedništvo.
Povjerenik savezne vlade za istočne dijelove Njemačke Marco Wanderwitz je na kraju ovogodišnjeg vladinog izvještaja koje povlači bilancu razvoja procesa ujedinjena zaključio: “Sada imamo više onog što nas spaja nego razdvaja. Ali mnogo toga se još mora obaviti”.
Izvor: Hina
