Virus SARS-CoV-2 koji se pojavio prije nekoliko mjeseci i u svim zemljama svijeta blokirao normalan život izazivajući pandemiju COVID 19, osim brojnih negativnih posljedica animirao je i naučnu javnost. Naučnici širom svijeta pokušavali su pronaći odgovore i načine kako se izboriti s novim virusom.
U propitivanja o tom virusu i diskusije kako pomoći u liječenju, uključili su se i bh. naučnici.
Tako su neuropsihijatrijska epidemiologinja dr. Fadila Serdarević s Univerziteta u Roterdamu te psihijatar Senad Hasanagić s Klinike za psihijatriju KCUS-a još na početku pandemije objavili rad u uglednom međunarodnom časopisu European Respiratory Journal (impakt faktor 12) u kojem su ukazali na potencijalna antivirusna ali i antiupalna svojstva lijeka memantina koji je inače registriran za liječenje srednje teške ili teške demencije.
Kako u razgovoru za Fenu kaže doktor Hasanagić, pozvali su istraživače i ljekare da ispitaju potencijalnu efikasnost memantina u prevenciji ali i tretmanu COVID-19.
Prednost memantina nad mnogim drugim lijekovima koji se ispituju jeste to što je dostupan, godinama prisutan na tržištu lijekova te neškodljiv.
Riječ je o lijeku za koji dr. Hasangić ističe da nažalost ne postoje relevantni klinički podaci o njeovoj efikasnosti kod ljudi, što iznenađuje.
Rad je izazvao pažnju i u svjetskim naučnim krugovima te je citiran od vrhunskih njemačkih naučnika, akademika Njemačke akademije nauka, neuroznanstvenika Petera Riederera i virusologa Volkera ter Meulena (bivši predsjednik Akademije).
Oni su citirali ovaj rad u svom članku o posljedicama SARS-COV-2 COVID-19 infekcije na mozak, piše Fena.
– U prvim mjesecima pandemije COVID-19 ljekari i istraživači su se pretežno fokusirali na liječenje i istraživanje oštećenja pluća i sprečavanje tromboze krvnih sudova usljed infekcije virusom. Međutim vrlo brzo se spoznalo da COVID-19 utiče i na mozak. Počeli su da stižu izvještaji o tome da jedan broj oboljelih osoba razvije delirijum – stanje zbunjenosti praćeno dezorijentisanošću i nemirom, a ovakvo stanje se kod nekih pacijenata javlja čak i prije nego što se dokaže pozitivnost na virus SARS-CoV-2 odnosno prije pojave temperature i smetnji s disanjem – kazao je u razgovoru za Fenu doktor Senad Hasanagić.
On također pojašnjava da se danas zna da COVID-19 može dovesti do pojave neuroloških ali i psihijatrijskih simptoma, a opisani su slučajevi moždanog udara, upale mozga, akutne psihoze, poremećaja pamćenja i drugih koji su najvjerovatnije bili izazvani patološkim procesima pokrenutim infekcijom koronavirusom.
– Poseban problem su psihički problemi koji se javljaju kao posljedica psihološkog stresa usljed COVID-19 pandemije. Iako postoji mogućnost da virus može prodrijeti i inficirati mozak direktno, tako oštećujući moždano tkivo, ipak se čini da posljedice na mozak nastaju najčešće zbog pretjerane aktivacije imunološkog sistema nakon infekcije samih pluća. Takva upalna reakcija organizma s posljedičnim teškim oštećenjem tkiva i organa te začepljenjem krvnih sudova se često naziva “citokinska oluja” zbog nekontrolisane produkcije citokina – snažnih medijatora upalnog procesa. Dakle virusna infekcija pokrene odbrambeni odgovor organizma koji, paradoksalno, na kraju našteti organizmu – pojašnjava doktor.
On je također podvukao da je važno utvrditi koji od ta dva različita mehanizma (direktna infekcija mozga ili pretjerana aktivacija imunog sistema) dominantan kada su u pitanju neuropsihijatrijske posljedice COVID-19, s obzirom na to da zahtijevaju potpuno različite pristupe i tretmane.
– Nažalost još uvijek se ne zna zašto neki ljudi imaju neuropsihijatrijske simptome, a drugi nemaju. S druge strane ne znamo da li će pacijenti koji su zaraženi koronom imati dugotrajne i/ili odložene posljedice. Ako SARS-CoV-2 virus može direktno inficirati centralni nervni sistem tada bi se pacijentima morali vrlo rano tokom bolesti davati antivirusni lijekovi, dok u slučaju pretjeranog imunološkog odgovora onda treba uključiti protuupalnu terapiju. Zbog toga bi bilo najbolje razvijati one lijekove koji bi eventualno mogli djelovati protiv samog virusa a ujedno smanjivati upalni odgovor organizma koji može biti štetan i opasan po život – podvukao je.
Doktor Hasanagić navodi da je u eksperimentalnom modelu neuroinvazija s mutiranim sojem koronavirusa HCoV-OC43 (jedan od sedam poznatih koronavirusa koji inficiraju ljude), memantin djelovao kao zaštita, odbrana tj. smanjio je stopu smrtnosti i inhibirao stopu replikacije koronavirusa u centralnom nervnom sistemu životinja.
– Također, memantin može vršiti protuupalno dejstvo smanjenjem infiltracije limfocita u mozak, što je dokazano kod miševa zaraženih virusom japanskog encefalitisa (JEV). U zaključku bismo mogli pretpostaviti da memantin može smanjiti virulenciju i patogenost SARS-Cov-2 i potencijalno djelovati i u plućima i mozgu, međutim takve tvrdnje zahtijevaju daljnje temeljite eksperimentalne, epidemiološke i kliničke potvrde – podvukao je on.
Hasanagić je također naveo da je prije nekoliko mjeseci objavljena manja studija slučajeva provedena u Poljskoj u kojoj je utvrđeno da su starije osobe koje su u redovnoj terapiji primali adamantine uključujući memantin, ukoliko bi se inficirale s virusom SARS-Cov-2 imal blažu kliničku sliku.
Nažalost studija je uključila vrlo mali broj ljudi pa se uzorak ne može smatrati reprezentativnim.
Izvor: Fena
