Stado ovaca na pašnjaku kreće se brzinom i putanjom prema farmerovoj želji i potpuno je bezbjedno od vukova. Njime ne upravljaju ni pastiri, ni ovčarski psi, već četiri robota povezana žicom sa električnim naponom, kojima farmer pametnim telefonom upravlja iz svog doma. Ovakav sistem osmislili su i još razvijaju niški i beogradski stručnjaci.
Ekipa Anadolu Agency (AA) posjetila je Mašinski fakultet u Nišu gdje se nalazi prototip Robo-shepherd sistema. Prije nego što je došao na ideju o ovom izumu, inovator Dušan Krstić znao je da u Srbiji nema dovoljno stočnog fonda.
„Kao glavni razlog se navodi nedostatak pastira, znači da nema dovoljno radne snage, dovoljno ljudi obučenih da vode veća stada u ispašu, bez obzira na to da li su to ovce, koze ili krave. Zato što je taj posao težak i nepopularan, malo ljudi se odlučuje da ga radi, pa farmeri nemaju drugu mogućnost osim da ogromne pašnjake fiksiraju, odnosno da prave fiksne ograde“, priča Krstić.
Da bi se pašnjak što bolje iskoristio, farmeri ga, pojašnjava, dijele na mnogo manjih dijelova.
„To se zove pregonska ispaša. Stado svaki dan vodite na drugu parcelu kako bi se što bolje iskoristila cijela površina. To je komplikovan i skup proces jer treba razvući velike količine mreža i stubova da se to postigne. Zato je ideja bila da nađemo mobilno rješenje, da osmislimo pokretnu parcelu koja može da se širi i skuplja“, govori ovaj inovator.
U tome je i uspio. Sistem čine četiri robotske jedinice postavljene na vozila sa točkovima. Na robotima se nalaze pokretni zglobovi kojima se podiže visina žice, pa se pokretna ograda na taj način može prilagoditi životinjskoj vrsti. Žica se namotava, tako da ograda ostaje zategnuta bilo koji oblik da četvorougao zauzme, čak i kada se roboti-pastiri međusobno približe ili se nađu na neravnom terenu.
„Kretanje životinja je dobro za njihovo zdravlje, a to im osigurava i da jedu hranu koja njima odgovara, odnosno svježu hranu. Ovo im ostavlja mogućnost da budu na suncu, u prirodnom okruženju. Tako čuvane životinje daju i daleko kvalitetnije proizvode, na primjer, mlijeko, od onih koje se čuvaju u štali“, naglasio je Krstić.
Njegov kolega Milan Panić, docent na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Nišu i tehnički rukovodilac projekta, navodi još prednosti robo-stočarstva.
„Kada koristite pokretnu ogradu, životinjama možete upravljati od prostora u kom se čuvaju do mjesta za ispašu i na pojilo. To može da se ponavlja više puta tokom dana i da se uvijek mijenja lokacija za ispašu. To umanjuje ljudski rad potreban za čuvanje životinja i pruža sigurnost farmerima jer veličinu svog stada mogu da planiraju na osnovu karakteristika sistema“, kazao je Panić.
Prototip može da pokrije prostor do 80 metara širine i dužine, što je, po standardima, dovoljno za oko 620 ovaca, a one se u Robo-shepherd sistemu ponašaju prirodno. Ovo su dokazali ljetos testiranjem na farmi u okolini Niša sa 280 ovaca, kada su roboti uspjeli da savladaju i uzvišenja.
„Sistem je svojim karakteristikama prilagođen da može da se kreće po vrlo teškim terenima i da savlada uspon čak do 40 stepeni. Njegova vučna sila je jako velika i masa je takva da ne može izgubiti stabilnost pri kretanju ni ukoliko dođe do udara životinja u ogradu ili u sam sistem“, objasnio je Panić.
Za upravljanje je potrebno skinuti aplikaciju sa interneta i preko telefona ili računara zadavati GPS koordinate.
„Definišete širinu i dužinu ograde u nekim sekcijama i sekcije kojima se sistem kreće. To znači da možete zaobići tuđe parcele, zgrade, drveće, sve druge prepreke. Preciznost pozicioniranja je čak centimetar“, govori koordinator projekta.
Već postoje slični sistemi, ali sa virtuelno povezanim robotima u kojima životinje nose ogrlicu preko koje ih udari električni impuls ukoliko napuste virtuelno određeni prostor. Na taj način životinje nisu zaštićene od predatora. Robo-shepherd je prvi sistem fizički povezanih robota i on omogućava da žičana ograda električnog napona od 10.000 volti od stada odvrati svaku drugu životinju koja mu se približi.
Patent je prijavljen Zavodu za zaštitu intelektualne svojine Republike Srbije i robot-pastir je spreman za dalji razvoj. Sljedeći koraci su da se sistem prilagodi serijskoj proizvodnji, a to, kažu dvojica inženjera, nije ni lak, ni brz, ni jeftin proces.
Na tome da budućnost stočarstva što prije zaživi, zajednički rade kompanija Coming Computer Engineering iz Beograda i Mašinski fakultet u Nišu. Projekat Robo-shepherd se većim dijelom finansira kroz Program saradnje nauke i privrede republičkog Fonda za inovacionu djelatnost.
Izvor: Anadolija
