Predstavnici nekoliko udruženja logoraša iz Hercegovine predvođeni članovima Udruženja logoraša Mostar koji su bili organizatori, položili su cvijeće i odali počast ubijenim logorašima logora Heliodrom, na 27. godišnjicu zatvaranja ovog zloglasnog logora kroz koji je prošlo oko deset hiljada nedužnih ljudi, uglavnom Bošnjaka Mostara.
Predsjednik Udruženja logoraša Mostar Emir Hajdarović podsjetio je da je veliki broj logoraša na današnji dan 1994. dočekao slobodu, te da svi oni na 19. mart gledaju kao na drugi rođendan.
“Tog vremena se trebamo sjećati, a ovo je jedan od načina kojim podsjećamo na to vrijeme. Želimo da se to više nikada i nikome ne dogodi. Bio sam u pet logora, a ovdje sam se najduže zadržao. I ovaj logor je sinonim oduzimanja prava i sloboda. Željeli smo pred zgradom koju smo tada zvali ‘centralni zatvor’ danas položiti cvijeće, jer je ona ustvari bila mjesto mučenja, međutim to nam nije dozvoljeno. Zaposlenici Javne ustanove Fakultet prirodno-matematičkih znanosti nam to nisu dozvolili, iako je zgrada u ovom trenutku napuštena i neupotrebljiva. I to je sraman čin jedne obrazovne institucije koja bi mlade trebala učiti da budu dobri ljudi”, rekao je Hajdarović.
Poručio je i da će Udruženje svake naredne godine 19. marta polagati cvijeće na Heliodromu, a možda i na još nekim mjestima stradanja logoraša.
I Edin Batlak, bivši logoraš koji je na Heliodromu proveo skoro 300 dana rekao je da je 19. mart njegov drugi rođendan, uz žal što se danas nije moglo do zgrade nekadašnjeg “centralnog zatvora”.
“Neposredno pred naš dolazak zatvorili su kapiju ispred ‘centralnog zatvora’. I to govori nešto o onima koji baštine politiku takozvane Herceg-Bosne, koja nas je držala zatvorenim ovdje. Ponosan sam što među nama danas nema mržnje, jer da ima sigurno bi neko od nas bio spreman i na loša djela. Pozivam sve ljude u Bosni i Hercegovini da imaju dužni pijetet prema svima koji su stradali u logorima. Neosnovano zatočeništvo je ratni zločin. Nedužni civili u ovakvim logorima dio su optužnice haških osuđenika – Jadranka Prilića i njegove bratije. Ovdje smo danas sjetni, ali i radosni, i vjerujte mi – istina je kada kažem da ono što smo ovdje preživjeli ne želim nikome, pa ni najvećem neprijatelju”, kazao je Batlak.
Uz logoraše Mostara danas su bili i predstavnici Udruženja logoraša Stolac. Predsjednik stolačke organizacije Amer Đulić bio je logoraš u pet logora takozvane Herceg-Bosne, a zatvoren je još dok je bio maloljetan. Punoljetstvo i slobodu dočekao je upravo na Heliodromu.
“Ovaj logor je bio specifičan. U drugim logorima takozvane Herceg-Bosne nije bilo vode i hrane, a ovdje smo na početku uvidjeli da se svakog dana smrti gleda u oči. Izvođeni smo i odvođeni na prisilni rad. Svakog dana odlazilo je po 90 ljudi, a vraćalo ih se oko 60. Njih 10 do 15 bi poginulo, neki su bili ranjeni pa su smješteni u bolnicu, a neki su uspijevali i pobjeći. Danas se pitam šta sam kao sedamnaestogodišnjak bio kriv. Mnogo sam propatio i to se odrazilo na moje zdravlje. Posljedice osjećam i danas, ali se borim i želim obilježavati ove datume”, izjavio je Đulić.
Heliodrom je u vremenu hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu bio sabirni logor takozvane Hrvatske republike Herceg-Bosna. Prema optužnici Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, pripadnici HVO-a držali su muškarce bošnjačke nacionalnosti u logoru od 1993. do aprila 1994, a prethodno su uhapsili stotine civila koji su živjeli u zapadnom dijelu grada. Stanje u logoru bilo je katastrofalno. Danas je po prvi put nakon zatvaranja logora Heliodrom delegacija Udruženja logoraša Mostar posjetila mjesto svog stradanja.
Izvor: Anadolija
