Ovaj put oduševili su me stihovi Dine Čopelja koji je u samo devet redova i četrdeset i tri riječi rekao sve o našem maternjem, Bosanskom jeziku.
Ovom tekstu ne treba mijenjati naslov jer naslov najavljuje nešto veoma značajno.
Volim čitati stihove naših pjesnika koji stvaraju u Danskoj, a ima ih mnogo.Muamer Mušo Avdić je njihova perjanica, a ništa manje nisu vrijedni stihovi Dine Čopelja ili Medihe Omerović Smajlović.
Ovaj put oduševili su me stihovi Dine Čopelja koji je u samo devet redova i četrdeset i tri riječi rekao sve o našem maternjem, Bosanskom jeziku.
Ti Bosanski,
hej jeziku srca,
duše, nefsa, sevdaha i sreće.
Dok te ima, biti će i mene,
dok je mene, tebe nestat neće.
Spretna ruka uklesa te vješto,
bosančicom u tvrd, bijeli kamen,
stećak čuva drevne riječi tvoje,
starog pisma, tvog naroda znamen.
Rekao je mnogo više nego što su to učinili svi političari u Bosni i Hercegovini.
Negatorima našeg Bosanskog jezika Dino je poslao jasnu poruku šta misli o našem maternjem jeziku. Veoma vješto ispleo je stihove koji prolaze kroz našu historiju, kroz bijeli stećak, ali i sadašnjost kroz jezik koji se ukorijenio u našim srcima.
Poseban značaj imaju neke riječi koje je Dino upotrijebio u svojim stihovima, a koje jasno pokazuju folklor, bogatstvo i historiju Bosanskog jezika. Te riječi ne mogu se naći u jezicima država u našem okruženju. Zaista su ovo prekrasni stihovi.
Autor: Vezuv Bašić
