Znam da si tužna
dragulju moj,
moja svjetlosti
i moja radosti…
Znam da godinama
jedu te,
znaju da si bila tu
i prije njih,
znaju al’ neće da priznaju…
Evo već godinama bore se
samo sebi na štetu,
to zlo ne priznaje
devedeset i petu.
Znaš zemljo moja
puna si izdajica,
i novih zli klica
ovom ti pjesmom
želim reći,
da ponosna sam
što kći sam tvoja,
rođena sam u tebi
u srcu tvom,
najljepšem biseru
kojeg nosim vječno u sebi…
Kao i ti u srcu Balkana
nosiš bol svakog dana,
ponosna i jaka,
još si tu a oni umiru…
Ti nisi zemlja prokleta
od Gospodara si im kleta,
čuvaj svoj din
jer za ljude i Njega
vječno si zemlja sveta…
(Iz knjige “Amanet Bosni”)
Autor: Alma Buljubašić Maglić
