Kreneš iz BiH u potrazi za boljim životom i skrasiš se negdje na zapadu. Prije polaska istreseš sav gnjev na BiH zbog svog odlaska tek toliko da bi ti bilo lakše otići.
Kreneš iz BiH u potrazi za boljim životom i skrasiš se negdje na zapadu.
Prije polaska istreseš sav gnjev na BiH zbog svog odlaska tek toliko da bi ti bilo lakše otići.
Tamo na zapadu skrasiš se u nekom stanu od 40-50 m2, pronađeš posao 50 km daleko, ustaješ u 05.00, vraćaš se nazad u 17.00.
Plata fina ali se ne može plaho trošiti jer tu si da zaradiš i šta uštediš.
Nema kafana, raje, pečenja i dolazaka kući iza 23.00. U krevet se ide najkasnije u 21.00.
Godine lete a ti to ne primjetiš, jer ti stanje na bankovnom računu kaže da si na pravom putu.
Vidiš kako drugi grade pa onoj Bosni na koju si bio ljut pa i ti za njima.
Na zapadu radiš, u Bosni gradiš a kad gradiš onda je para uvijek malo pa se mora s vremena na vrijeme i vikendom raditi.
Plate pošteno, govora nema. Jedva čekaš 25 dana godišnjeg da odeš do domovine da završiš još nešto oko kuće i dogovoriš s majstorima nove poslove. Godišnji prođe, valja nazad u 50m2 ali nije problem, naviklo se.
Godine lete, kuća u BiH sve veća i ljepša a tebe sve manje u BiH. Ove godine neću nigdje ići, trošak je veliki a konto se haman ispraznio.
Djeca više u BiH i ne idu jer slabo koga tamo poznaju a i šta će u BiH kad su nana i dedo umrli.
I dalje vrijedno radiš jer treba šta imati kad se u penziju ode a i ta penzija vrlo brzo stigne, brže nego što si ikad mislio.
Eto te kao penzionera nazad u BiH u svoju vilu da konačno počneš živjeti tim boljim i ljepšim životom ali te malo strah jer osjetiš da nešto oko “herca” preskače.
Ostalo je još nekoliko zdravstveno neizvjesnih godina a na tebi starom teret održavanja 400m2 prelijepe vile.
Kontaš onako da se utješiš: “Kad nisam ja uživao, uživat će barem djeca”. A djeca, već odrasli poslovni ljudi bez neke jake konekcije sa BiH nemaju kud nego vilu staviti u oglase kada babin tabut spuste u mezar.
Tu se i zavržava priča o potrazi za boljim životom tamo negdje na hladnom zapadu, negdje u nekim Frankfurtima, Kopenhagenima, Briselima, Lucernima, Ofenbahima……
Ostat će vila kao uspomena na jednog babu a u vili novi vlasnik, onaj koji nije iz Bosne mrdn'o.
Hajde budi pametan.
Autor: Mensur Graca
