Na današnji dan prije 18 godina preminuo je prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.
Umro je 19. oktobra 2003. godine od zatajenja srca. Prema procjenama, posljednjem ispraćaju Alije Izetbegovića prisustvovalo je više od 100.000 ljudi, kao i veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika. Pretpostavlja se da je to bio najveći broj ljudi koji je ikada prisustvovao nekoj dženazi u Sarajevu.
Rođen u Bosanskom Šamcu
Alija Izetbegović, rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu. Pripadao je uglednoj begovskoj porodici koja je živjela u Beogradu, a koja se još 1868. godine preselila u Bosanski Šamac. Već u drugoj godini Izetbegovićevog života, njegov otac Mustafa, koji se bavio trgovinom i bankarstvom, odlučio se na selidbu u Sarajevo, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju.
Zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani Izetbegović je uhapšen 1946. godine te osuđen na trogodišnju zatvorsku kaznu. Iz zatvora je izašao 1949. godine.
Nakon što je poslije trogodišnjeg studiranja napustio agronomiju, Izetbegović je upisao Pravni fakultet u Sarajevu, kojeg je uspješno završio u roku od dvije godine. Od 1950. do 1960. godine radio je kao rukovodilac gradilišta, a od 1960. do 1982, kao pravni savjetnik u brojnim sarajevskim firmama.
U zatvoru proveo šest godina
U proljeće 1983. godine je uhapšen i u ljeto iste godine u montiranom “Sarajevskom procesu“ osuđen na 14 godina zatvora, gdje je proveo šest godina.
Po izlasku iz zatvora Izetbegović je 1990. godine sa grupom istomišljenika osnovao Stranku demokratske akcije (SDA), koja je na slobodnim izborima osvojila najviše glasova i kasnije će odigrati ključnu ulogu u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije. Na čelu države i SDA bio je u više mandata.
Odluku o povlačenju iz Predsjedništva BiH saopćio je 6. juna 2000. godine. Najavio je da će se povući po isteku mandata na funkciji predsjedavajućeg Predsjedništva BiH 12. oktobra iste godine. Također, odbio se kandidirati na Trećem kongresu SDA 2001. godine, te je proglašen počasnim predsjednikom stranke.
Autor većeg broja publicističkih radova
Izetbegović je autor većeg broja publicističkih radova i studija te knjiga: “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više država. Godine 1999. objavio je knjigu “Moj bijeg u slobodu”, a 2000. knjigu “Sjećanja” (autobiografski zapis). Sabrana djela Alije Izetbegovića u deset tomova objavljena su 2004. godine.
Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao što su Nagrada kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Washingtona, a najuticajniji španski list, madridski “El Mundo” izabrao je Aliju Izetbegovića 1995. za ličnost godine u svijetu.
Istanbulski Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava, uspostavu mira, ali i kao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobio je prestižnu nagradu za unapređenje ljudskih prava.
Poštovao ga cijeli svijet
Alija Izetbegović ukopan je na šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu. Njegovoj dženazi prisustvovalo je više od 100.000 ljudi iz cijele BiH i inostranstva, a telegrami sućuti su pristigli iz stotinjak zemalja.
Ostaće zapamćena izjava Richarda Holbrookea, tvorca Dejtonskog sporazuma:
“Da nije bilo Alije Izetbegovića, danas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine.”
Tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan, na vijest da je Alija Izetbegović, prvi predsjednik Bosne i Hercegovine i veliki mislilac, umro, rekao je da je to njegov narod i njega potreslo iz dubine duše.
“Izetbegović je čovjek koji je svojim životom i djelom utjecao na historiju. Njegova je misija izraz ljudske časti i zadivljujuće ustrajnosti, što je predstavljalo čast cijelog svijeta. Za vrijednosti u koje je vjerovao, za svoju državu i svoj narod, on je neiscrpni izvor hrabrosti i izuzetne vrijednosti. Bol povodom Izetbegovićeve smrti moj narod i ja dijelimo sa bratskim bosanskohercegovačkim narodom”, rekao je tada Erdogan.
U ime Vlade Malezije, tadašnji premijer Muhammed Mahatir izrazio je iskrenu žalost zbog smrti Izetbegovića.
“Predsjednik Izetbegović je bio veliki lider Bosne i Hercegovine koji je cijeli svoj život posvetio dobrobiti svog naroda, kao i njegovom napretku i prosperitetu. On je također bio veliki prijatelj Malezije, koji je učinio mnogo za jačanje odnosa između dviju zemalja”, istakao je Mahatir na vijest o smrti Izetbegovića.
I tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić naglasio je da je Izetbegović svojom osobnošću i političkim djelovanjem snažno obilježio zbivanja u BiH.
Cijeli je svoj život podredio političkom djelovanju i nisu ga slomile ni teške godine zatvorskog života. Neupitna je njegova državnička uloga u ratnim i poratnim godinama u BiH, tom teškom periodu za sve države na području bivše Jugoslavije. Često sam se susretao s njim na bezbrojnim mirovnim konferencijama koje, nažalost, nisu uspjele spriječiti rat, a naše smo poznanstvo nastavili i kasnije kada se BiH uspjela održati kao samostalna država”, istakao je tada Mesić.
I brojni drugi državnici svijeta, regije, ali i zvaničnici u Bosni i Hercegovini iznijeli su divljenje i poštovanje spram djela koja je za života učinio Alija Izetbegović.
Najistaknutiji bh. političar u novijoj historiji
Alija je zasigurno bio najistaknutiji bosanskohercegovački političar u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.
Izetbegovića u prijateljskoj Turskoj nazivaju “mudracem”, a njegovi citati ostali su upisani u vremenu, i često je spominjan kao istinski primjer pravog lidera, humaniste i borca za ljudska prava.
Njegove poruke svakako će ostati upamćene kao bezvremenske.
Neki od citata Alije Izetbegovića:
“Vjerujem da je Bog stvorio ljude slobodnim i jednakim, da ne postoje više i niže rase, ni dobri i zli narodi. Vjerujem da ljudi sa sobom donose jedan broj neotuđivih prava, da vlast nema ovlašćenja da ta prava uskraćuje, kao što ne vjerujem u neograničena prava većine, jer tiranija većine je tiranija kao i svaka druga. Vjerujem da je mjerilo slobode odnos prema manjinama, a sloboda mišljenja prije svega pravo da se drugačije misli. U tome je u najkraćem sadržano moje razumijevanje demokratije.”
“Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada. To je zemlja više vjera i nacija, pa stoga i zemlja tolerancije, gdje svako može da misli i vjeruje kako želi, gdje ne smije biti nasilja nad čovjekom i gdje neće biti nepravde. To je bio naš san o Bosni i samo takva Bosna može da postoji i opstane.”
“Vjerujemo, također, da ljudi različitih vjera i nacija mogu da žive zajedno u toleranciji i miru. Kažu da je to utopija na ovim prostorima. Mi odgovaramo da je to jedini ljudski izlaz iz ove nevolje koja je pogodila mnoge nevine ljude svih vjera i nacija i mi nastavljamo da u to vjerujemo. A, utopija u koju se vjeruje prestaje to biti.”
“Zamislite se nad kartom Bosne i Hercegovine i recite može li biti dobrog i trajnog rješenja za sve ukoliko jednaka prava ne važe za sve njene stanovnike”.
“Mi Bosnu možemo održati jedino kao civiliziranu zemlju. Našavši se u ovakvim kliještima dva mraka koji pokušavaju osvojiti Bosnu, moramo biti oni koji nose luč svjetlosti.”
“Ne krivimo čitave narode za zla i nesreću. Krivi su uvijek i samo pojedinci, bez obzira što ih je tako mnogo da čine za sebe jedan zločinački narod. Krivica nije kolektivna, ona je uvijek pojedinačna, individualna.”
“Mislim da ljude treba dijeliti na civilizirane i barbare i da je to jedina prava podjela. Sve ostalo su uvredljive besmislice.“
“Nema loših naroda, ima samo loših vođa. Oni koji su krivi za nesreću Bosne odgovarat će prije ili kasnije pred Bogom i pred ljudima. Tu odgovornost niko neće moći izbjeći.”
“Da je samo jedan Hrvat ili Srbin poginuo braneći Sarajevo – a nije jedan, nego mnogo njih – mi bismo trebali da ustanemo i da mu odamo poštu na način koji priliči.”
“Naša zemlja i naš narod bili su osuđeni na uništenje. Sam naš opstanak je naša pobjeda.”
Izvor: Agencija Anadolija
