Dijaspora ima ogroman potencijal i mnogi državljani Bosne i Hercegovine u stranim državama na ovaj ili onaj način rade na promociji bh. interesa, rekao je za Anadolu Agency (AA) Ismail Ćidić, magistrant Duke univerziteta u Sjevernoj Karolini
Ismail Ćidić magistrant je Duke univerziteta u Sjevernoj Karolini. Svoj akademski put nastavlja usavršavanje na Don Lavoie fellowship programu. Ćidić je završio Behram-begovu medresu u Tuzli kao učenik generacije, a iste godine (2015.) na državnom debatnom takmičenju, osvojio je nagradu za najboljeg govornika. Diplomirao je političke nauke na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS).
Ismail Ćidić je predsjednik organizacije Bosnian Advocacy Center i autor analize u kojoj detaljno predstavlja podatke o lobiranju predstavnika bh. entiteta Republika Srpska u SAD-u.
Tim povodom razgovaramo sa Ćidićom o istraživanju Bosnian Advocacy Center, o lobiranjima za i protiv Bosne i Hercegovine u Americi te o ulozi dijaspore u predstavljanju domovine.
Priprema terena za nezavisnost bh. entiteta RS
Bosnian Advocacy Center je organizacija koja promoviše i zastupa bosanskohercegovačke interese i vrijednosti u stranim vladama, međunarodnim organizacijama i medijima.
„Nastojimo dati naš doprinos u jačanju postojećih i ostvarivanju novih prijateljstava i saveznika što je za našu državu od krucijalnog značaja. Kroz naše interakcije sa stranim zvaničnicima i donosiocima odluka vidjeli smo da je Bosna i Hercegovina često pogrešno predstavljena usljed anti-bosanskih lobističkih aktivnosti. Zato je od izuzetnog značaja ‘biti prisutan’ u tim krugovima i odgovoriti na takve pojave, ali i vremenom nametnuti vlastiti narativ i poimanje stvari. Zato je, između ostalog, u našoj dugoročnoj viziji otvaranje predstavničkih ureda u glavnim političkim centrima na svijetu, a u međuvremenu koordiniramo aktivnosti iz Sarajeva“, rekao je za Anadolu Agency (AA) Ismail Ćidić.
SAD je prestižno mjesto lobiranja zbog njenog globalnog uticaja. Kad je u pitanju Bosna i Hercegovina specifično je da se u Americi lobira i za i protiv realnih interesa njenih građana što je Ćidić dokazao kroz svoja istraživanja.
„Najviše lobira režim Milorada Dodika koji je do sada potrošio 40 miliona KM na lobiranje samo u SAD-u. Kada kažem lobiranje, ovdje mislim i na formalne lobističke aktivnosti, ali mislim i na pravne savjete kroz koje se kasnije formiraju strategije za međunarodno pozicioniranje, medijski utjecaj, povezivanje sa srpskom i jevrejskom dijasporom, i sl. Ovdje je bitno naglasiti da, unatoč mišljenju koje prevladava u Sarajevu, Milorad Dodik ne lobira za sebe, nego za interese RS-a. Iz njegove perspektive, on želi pripremiti teren za nezavisnost bh. entiteta RS-a i razumije da mu za takve poduhvate u najmanju ruku treba što manja uloga Amerike u Bosni i Hercegovini, ako je već u potpunosti ne može istisnuti s našeg područja. Bitno je naglasiti i da se značajan novac ulaže u ostvarivanje kontakata sa zvaničnicima na nižim nivoima za koje se Milorad Dodik i njegovi saradnici nadaju da će im biti od koristi kada, eventualno, jednoga dana dođu do Capitol Hilla ili Bijele kuće“, pojasnio je Ćidić.
Lobiranje je dugotrajan proces
Aktuelna administracija u Bijeloj kući je naklonjena Bosni i Hercegovini i tu historijsku priliku bosanske patriote moraju iskoristiti.
Ćidić smatra da je od krucijalne važnosti je da pro-bosanski zvaničnici prepoznaju opasnosti Dodikovog opasnog anti-bosanskog lobiranja, te da sjednu zajedno i dogovore strategiju i finansije za promociju interesa Bosne i Hercegovine, posebno sada kada je na vlasti Bidenova administracija.
„Lobiranje je dugotrajan proces za čije se rezultate može čekati jako dugo. Ipak, čak i u ovakvim okolnostima možemo vidjeti uspješne rezultate Dodikovih lobističkih aktivnosti. Mehanizam koordinacije, reforma pravosuđa kroz koju su strane sudije i tužioci napustili Bosnu i Hercegovinu, negiranje i umanjivanje značaja genocida u međunarodnih medijima, manja uloga SAD-a, a veća uloga EU – ovo su samo neki od konkretnih rezultata koji se nisu slučajno pojavili, nego su pomno pripremani u lobističkim kućama u SAD-u“, istakao je Ćidić.
Zbog vrlo složenih unutrašnjih i vanjskih faktora nužno je da probosasnki političari pored redovne diplomatske aktivnosti zajedno strateški lobiraju za Bosnu i Hercegovinu.
„Ni puno bogatije i bolje pozicionirane države se ne oslanjaju samo na formalnu vanjsku politiku, nego ulažu milione dolara u lobističke aktivnosti. Uzimajući u obzir naše unutrašnje, ali i regionalne probleme, Bosna i Hercegovina nema luksuz da se oslanja na službene vanjskopolitičke kanale. Od iznimne važnosti je da se naši pro-bosanski zvaničnici barem oko ove teme ujedine, te pokažu državnički pristup ovoj temi. Spominjem ih u množini jer Bakir Izetbegović, Željko Komšić, Elmedin Konaković ili Nermin Nikšić ne mogu i ne trebaju samostalno kreirati strategiju lobističkih aktivnosti Bosne i Hercegovine. Trebaju sjesti zajedno radi što kvalitetnijih ideja, izbora partnera, osiguravanja sredstava, ali i monitoringa i transparentnosti rada i posvećenosti svih faktora ovom procesu. Već kasnimo, ali bolje je početi danas nego sutra“, poručio je Ćidić.
Pozitivna uloga dijaspore
Dijaspore su tradicionalni kanal za predstavljanje i lobiranje za interese mali i ugroženih država i naroda.
„Dijaspora ima ogroman potencijal i mnogi državljani Bosne i Hercegovine u stranim državama na ovaj ili onaj način rade na promociji bh. interesa. Međutim, tim ljudima potrebna je pomoć i podrška iz domovine. Bojim se da mi u Bosni i Hercegovini ne razumijemo dovoljno činjenicu da su naši ljudi u dijaspori također zaposleni, da imaju svoje porodice, da u stranoj zemlji u kojoj žive obično moraju raditi puno više kako bi se nametnuli i pozicionirali. Sve to znači da imaju puno manje vremena da se bave drugim stvarima, poput promocije interesa Bosne i Hercegovine, posebno ako ne postoji zainteresovanost i inicijativa iz domovine. Da zaključim, potencijal i prilike su ogromne, ali nešto se mora obezbijediti i iz drugog pravca za bolje i konkretnije rezultate“, kazao je Ćidić.
Izvor: Anadolija/Sanadin Voloder
