U ovoj godini obilježava se trideset godina od prvog organizovanog dolaska bosanskohercegovačkih izbjeglica u Dansku. U tom relativno kratkom periodu bh. dijaspora u Danskoj dobila je izuzetno važan epitet da smo najbolje integrisana grupa doseljenika u Dansku.
To je zaista tako. Gotovo da nema oblasti društvenog, političkog, kulturnog i privrednog života u kojem nisu zastupljeni naši ljudi. Naša mladost se školuje i pravi sebi otvoren put za aktivno učešće u svim segmentima danskog društva.
Jedan od onih iz srednje generacije koji je duboko zagazio u danski politički i društveni sistem svakako je Meho Selman. Od ratnog zatočenika u najgorim prijedorskim kazamatima do regionalnog političkog zastupnika u Regionu Južne Danske.
BH Glas: Gospodine Selman, u uvodnom dijelu ovog razgovora sa vama naveli smo da se u ovoj godini obilježava 30 godina od prvog organizovanog dolaska bh. izbjeglica u Dansku. Šta nam vi o tome možete reći?
M.Selman: Ova godina nije samo po tome karakteristična. Prije par dana obilježili smo 30 godina naše nezavisnosti. U novembru mjescu obilježit ćemo Dan državnosti. Pored obilježavanja jubileja 30 godina od prvog organizovanog dolaska bh. izbjeglica u Dansku ove godine ćemo obilježiti i 30 godina od međunarodnog priznanja naše domovine. To je možda i najznačajniji jubilej.
Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine je bilo popraćeno brutalnom vojnom i policijskom agresijom na našu domovinu, kojoj će Međunarodni sud pravde u Haagu svojim brojnim presudama dati genocidni karakter i što će biti razlog da rat u Bosni i Hercegovini i dan danas tretira kao najstrašniji rat na tlu Evrope nakon 2. svjetskog rata.
Unatoč svoj brutalnosti, boli, patnji, žrtvama svi mi koji smo živjeli i preživjeli taj rat, danas imamo osjećaj ogromnog ponosa što smo bili privilegovani da živimo u jednom uistinu historijskom vremenu velikih previranja u svijetu (kao što je npr. pad Berlinskog zida), ali iznad svega naš ponos se mjeri ponovnim povratom međunarodnog suvereniteta Bosne i Hercegovine isključivo narodnom i građanskom voljom tj. našom voljom, koji smo prije tačno 30 godina ispisivali historiju.
To je, sviđalo se to nekome ili ne, činjenica i fakat koji će ostati upamćeni, upisani i dokumentovani do Sudnjeg Dana. Kako ja lično običavam to dosta pojednostavljeno kazati da nismo ama baš ništa drugo učinili za našeg života na ovome svijetu, a da smo samo izašli na građanski referendum 29. februara i 1. marta 1992. godine mi nismo uzaludno živjeli na ovome svijetu!
BH Glas: Već samo naveli da je bh. dijaspora u Danskoj duboko involvirana u sve pore društvenog i privrednog života u Danskoj. Kako mi možemo pomoći našoj domovini koja se ni za ovih trideset godina nije oporavila od rata i ratnih trauma?
M.Selman: Svi mi, koji smo svjedoci događanja koja su započela prije puna 3 desetljeća, a danas sa adresom življenja izvan Bosne i Hercegovine, svi mi kao takvi imamo i pravo i obavezu da sebi postavimo i jedno sasvim prirodno pitanje: Kako mi kao takvi i sa ovoga mjesta na kojem se nalazimo, možemo pomoći svojoj domovini? To se odnosi na one koji su preživjeli događaje iz tog vremena, ali isto tako i generacija naših mladih koja je rođena ovdje u Kraljevini Danskoj i Evropi.
Svi se moramo pitati kako možemo danas biti od koristi svojoj domovini? Mnogo je načina da se to može realizovati te biti od koristi i nama samima i svojoj domovini. To može biti, na primjer, registracijom i izlaskom na izbore u Bosni i Hercegovini (nije naodmet podsjetiti da su rijetke nacionalne skupine ovdje u Kraljevini Danskoj, koje imaju tu privilegiju da glasaju na 2 mjesta – kao što to npr. imamo mi pravo glasanja i u DK i u BiH).
Borba za Bosnu i Hercegovinu jeste i upis u matične knjige rođenih u našim bosanskohercegovačkim opštinama, kao i povrat okupirane ili napuštene imovine. Gdje god u Bosni i Hercegovini postoji dokumentovan trag o nama, tu ima i države Bosne i Hercegovine i to nikada ne smijemo smetnuti s uma.
BH Glas: Stariji bh. građani u danskoj bh. dijaspori ovo su uglavnom realizovali. Kako mladi naraštaj može pomoći zemlji njihovih predaka?
M.Selman: Mladi su izuzetno vrijedan i značajan dio danske bh. dijaspore. Ogromne su njihove mogućnosti. Mislim da su za to ključne riječi znanje i nauka, ponavljam da su to znanje i nauka!
Samo pismeni i obrazovani narodi pamte svoju prošlost, poštuju svoje žrtve i izvlače pouke iz prošlosti, a zaradi budućnosti. Samo pismeni i obrazovani narodi mogu utjecati na donošenje važnih odluka u svome lokalnom okruženju, izvan granica svoje matične domovine.
Naši mladi koji su rođeni ovdje u Kraljevini Danskoj kao djeca ratnih izbjeglica, djeca logoraša i ostalih stradalnika domovinskog rata, danas su u našem danskom okruženju vrsni fizičari, matematičari, inžinjeri, ljekari, bankari, vrsni poznavaoci pravnih nauka i nosioci ostalih akademskih titula. Takvi naši mladi jesu veliki ponos naše zajednice ovdje u Kraljevini Danskoj, jer već odavno slove kao najobrazovanija nacionalna skupina, obrazovanija čak i od svojih danskih vršnjaka.
BH Glas: Ima li kod mlade generacije interesa za politički angažman u Danskoj?
M.Selman: Naravno da ima. Sve je više naših mladih koji iskazuju interes za politički angažman u danskoj zajednici, gdje se donose značajne odluke po sviju nas. Takvi naši mladi jesu ogroman potencijal naše zajednice i ovdje u Kraljevini Danskoj, ali jesu veliki potencijal i za domovinu Bosnu i Hercegovinu.
BH Glas: Kako mi iz prve generacije bh. izbjeglica možemo pomoći tim mladim ljudima?
M.Selman: Od strane nas iz prve generacije se traži i očekuje, da ako već ne možemo biti od pomoći ovim našim mladim akademicima svojim korisnim savjetima onda ne treba da im stojimo na putu. Ne treba da im smetamo u njihovom radu. Moramo ih podržavati i od srca se radovati svakom njihovom obrazovnom i poslovnom uspjehu. Moramo iz svojih srca izbaciti svaki oblik ljubomore i zavisti prema njihovim uspjesima.
Kada se budemo uistinu između sebe samih znali respektovati i uvažavati poštujući znanje i iskustvo jedni drugih, onda je realno očekivati da će biti vidnog rezultata za sviju nas. Karakter znanja i karakter ličnosti uvijek mogu i moraju zajedno. Nasuprot tome karakter i nekarakter nikada neće moći zajedno! Toga trebamo biti uvijek svjesni i na to se mora uvijek ukazivati u našim međusobnim razgovorima i susretima.
Izvor: BH Glas / Razgovarao: Vezuv Bašić Bašo
