U posljednjem desetljeću na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni u Danskoj pojavilo se nekoliko uspješnih poslanika pisane riječi. Objavljeno je mnogo knjiga, koje su iza sebe ostavile manje ili više značajan trag.
Jedna od zapaženih ličnosti koja već ostavlja izuzetno pozitivan trag svakako je Mediha Omerović Smajlović. Do sada je objavila tri knjige koje su naišle na izuzetno pozitivne kritike u bosanskohercegovačkoj dijaspori u Danskoj.
BH Glas: Gospođo Omerović Smajlović recite nam o kojim vašim djelima se radi i koju tematiku obrađuju?
M. O. Smajlović: Napisala sam i izdala tri knjige: “Od Višegrada do Videbaeka”, Sarajevo 2018., gdje sam kroz kratke priče i poeziju, osvijetlila moj životni put. Knjiga je nastala veoma spontano i prema želji mojih Facebook pratilaca, koji su svakako pokazali i veliki interes za kupovinu i trenutno je tiraž potpuno rasprodat.
Moja druga knjiga “Na Drini sudbina”, zbirka je pripovijedaka i lirskih zapisa i rekonstrukcija je u mnogome života Bošnjaka u Podrinju, sa posebnim akcentom na jezik Višegrada i okoline. Knjiga je izašla 2020. u izdanju Bosanske riječi iz Tuzle. Dosadašnja prodaja govori da knjiga zahtjeva pomno čitanje i ozbiljnog čitaoca, da bi moglo da se prozre u njenu pouku.
Moja treća knjiga je knjiga poezije “Leptir i pelin”, i igra je moje duše riječima i izrazima, a opisuje gorčinu života i snagu volje da je prekrije i nadjača. Knjiga je također izašla pod krovom “Bosanske riječi” i pod nadzorom urednika Šime Ešića.
BH Glas: Koliki je interes naših ljudi u Danskoj, BiH, ali i šire za vaša djela, ali i djela drugih pisaca?
M. O. Smajlović: Interes za moje knjige je najveći u Danskoj i kupovinom moje prve dvije knjige, naši ljudi u Danskoj su potpuno finansirali moju treću knjigu, knjigu poezije “Leptir i pelin”, na čemu sam veoma zahvalna i ponosna na naše ljude, koji shvataju značaj pisane riječi.
Međutim moram reći, da postoji i veliki broj naših ljudi, koji je zbog rata, progona, propustio mnogo u čitanju i ne shvata vrijednost lijepe pisane riječi. Ti krugovi uglavnom naginju vjerskoj literaturi, što naravno ne smatram greškom kao i lakšoj literaturi, koja bi trebala biti predvorje želje za čitanjem i ja se iskreno nadam, da će čitaoci vremenom postati zahtjevniji, a mi pisci sazreti i ponuditi im vrijedne knjige.
BH Glas: Vaš životni put popločan je tragedijama. Recite nam nešto o tom periodu vašeg života.
M. O. Smajlović: Ne bih rekla da je moj život drugačiji od većine stanovnika Podrinja, gdje su mnogi od nas u agresiji ’92. godine izgubili svoje najmilije. Smatram da ne postoji ljudski život, koji nije obilježen tragedijom, tako da sam i svoje lične gubitke, pretvorila u ljubav prema životu i radošću sa svakim danom, koji mi je podaren. Naravno, pisana riječ je sredstvo borbe, da se ljudima nikada više ne dogodi tragedija Podrinja, gdje smo svjedoci, da je bošnjački narod potpuno istrebljen i zauvijek ugašena njegova vjekovna ognjišta.
BH Glas: Vi ste radno angažovani u Danskoj. Gdje i šta radite?
M. O. Smajlović: Zaposlena sam u Arli zadnjih dvadeset i jednu godinu, koja se ranije zvala MD i pod čijim krovom sam od 1994. Bila sam vjerovatno jedna od prvih bosanskohercegovačkih izbjeglica, koja je zaposlena regularno u jednoj danskoj firmi. Trenutno radim u laboratoriji, na kontroli kvaliteta hrane za bebe i nedonoščad.
BH Glas: Pored radnog angažovanja i književnog stvaralaštva vi dostojno prezentirate našu domovinu i ratna dešavanja grupama domicilnog stanovništva u Danskoj. Kako to činite?
M. O. Smajlović: Sasvim slučajno je danska javnost pokazala interesovanje za moju ličnost. Nedavno su mi novinari rekli da sam miljenik medija. Ne znam zaista, zašto je to tako. Od 2018. neprestano vlada interes za moje stvaralaštvo i gost sam mnogim novinama, danska televizija je snimila jedno od mojih predavanja, a redovno sam gost danskim klubovima u cijelom Zapadnom Jyllandu. Naredno moje predavanje je u gradu Billundu, gdje se po prvi put pojavljujem i van granica regiona u kojem živim.
Želja mi je da ovim predavanjima, približim sudbinu bosanskog čovjeka, navedem ljude da svojim utiscima, podstaknu svoje političare, da usmjere fokus prema Bosni i Hercegovini i pomognu našoj domovini u uključenju u moderne evropske intergracije. Također mi je želja da ljudima osvijetlim uslove pod kojim se napušta svoja zemlja, a prihvata tuđa i da predočim izazove sa kojima se susrećem.
Moja predavanja su zaista prihvaćena više nego odlično. Još nijedno nije održano, a da svako mjesto nije popunjeno. Danci su veoma dobri čitaoci i veoma upućeni u mnoge teme, koje se tiču Bosne i Hercegovine i trenutnog stanja u njoj, tako da ova predavanja zahtijevaju i određene pripreme, kojima se uvijek brižljivo posvetim.
Svaki put kada stanem za neku govornicu, ljudi vide Bosnu i Hercegovinu i ja joj želim biti dostojan predstavnik.
BH Glas: Naši ljudi u Danskoj sve više se zatvaraju u okvire svoje porodice. Mladi ljudi se školuju i uspješno integrišu u Dansko društvo. Šta je sa vašom porodicom?
M. O. Smajlović: Mi smo dobijanja azila odlučili da živimo među etničkim Dancima i nismo se zbog te odluke nikada pokajali. Djeca su nam prihvaćena sasvim prirodno u tom okruženju i Videbæk je bio dobra odskočna daska, da steknu samopouzdanje i dobro obrazovanje. To je dvome naše djece otvorilo put za završetak visokog obrazovanja, na što smo naravno veoma ponosni. Treće dijete je na putu za pohađanje gimnazije i nadamo se da će i njeno školovanje biti uspješno završeno.
Mi Bosanci i Hercegovci smo svakako puno preživjeli. Većina ratnih trauma je ostala nezaliječena. Vjerujem da tu leže uzroci slaboj socijalizaciji naših ljudi. Porodica kao što je naša, gdje smo svi u radnim i školskim obavezama, nema baš puno slobodnog vremena. Moj utisak je da mi imamo puno uspješnih pojedinaca, pa čak i grupa, koje vrlo učinkovito djeluju i u danskom društvu i u domovini, ali fali nam jedna zajednička platforma, gdje bi svi ljudi iz Bosne i Hercegovine, trebali biti ujedinjeni i imati svoje sfere djelovanja, naročito u povezivanju sa našom domovinom, a vrijeme je svakako da i domovina pokaže interes, da nas želi.
Sasvim je prirodno, da u Dansku dolaze pisci iz Bosne i Hercegovine, ali čini mi se da ne postoji obrnut proces i želja, da mi gostujemo zvanično, na poziv neke institucije iz Bosne i Hercegovine.
Naravno ne treba podcijeniti želju ljudi u domovini, da čitaju naše knjige. Divim se entuzijazmu ljudi za čitanjem u veoma složenim životnim okolnostima.
BH Glas / Razgovarao: Vezuv Bašić Bašo
