Najmanje što bosanski političari mogu učiniti je da imaju svoj Facebook profil, gdje su navedene diplome i škole, koje su završili, mada to nije uslov bavljenja politikom.
U Danskoj je recimo predstavnica desno orijentirane partije, koja je po brojnosti bila (sad više nije) jedna od većih, bez neke završene škole, radila kao pomoćnik starim i iznemoglim osobama, a stigla do vrha danske politike i mada ne podržavam njenu politiku, po meni je jedan od boljih retoričara, koje Danska ima.
Drugo što bosanski političari trebaju predočiti jeste njihova imovina i sve što im je na djeci, prvoj ženi, drugoj ženi i šta već sa tim ide.
Treće je program.
Šta će partija sprovesti, kada dođe na vlast u kojem periodu.
Ljudi (i moji prijatelji), koji se u medijima javno bore za određenu partiju, trebaju o sebi napisati par riječi i zašto podržavaju određene ljude.
Kakav život žele poslije izbora, u Bosni, a nije nevažno i u dijaspori, jer tzv. dijaspora jedan od značajnih faktora za budžet države, pa bi makar trebala imati svoje ministarstvo.
Sve ostalo ne vodi ničemu i nikad neće dovesti do napretka.
Ako političar nije u stanju ispuniti ove tri stavke, on kao takav nije potreban narodu, a narod samo podržava kriminal, pa i na Facebooku.
U Danskoj je prosječna povišica plate 1,5% godišnje, da se pokrije inflacija.
U Bosni se sada svima, pa makar na papiru, povećavaju prihodi, visokim procentima, a to nije realno.
Znači uzima se.
Ko će tu ponovo staviti?
Nema ko drugi do narod.
A političari… nemaju pravo da puno imaju.
BH Glas / Mediha Omerović Smajlović
