Hrvatska je u ovaj Mundijal ušla sa određenom dozom pritiska, jer se na prethodnom Svjetskom prvenstvu okitila vicešampionskom titulom, pa su sa dosta opreza ušli u susret sa Marokom.
Iako se očekivalo da izabranici Zlatka Dalića upišu prva tri boda na ovogodišnjem Mundijalu, na to će ipak morati još sačekati.
S obzirom na prikazano, sasvim zaslužena podjela bodova. Jedna šahovska partija i sa jedne i sa druge strane, kojoj je prvenstveni cilj bio – ne izgubiti utakmicu.
Hrvati su dominirali u sredini terena, što i nije neko iznenađenje s obzirom na trio u veznom redu Modrić-Kovačić-Brozović.
Sa druge strane, Maroko je najviše pokušavao preko ubitačnih bokova, odakle su stvorili nekoliko opasnih situacija, ali bez prevelikog učinka.
Sve u svemu, tvrda utakmica bez mnogo šansi, ali smo mogli vidjeti da se Maroko ne može smatrati autsajderom, a da Hrvatska mora igrati mnogo bolje ukoliko želi doći blizu uspjeha na prošlom Mundijalu.
Ako smo i jednog trenutka pomislili da je trijumf Saudijske Arabije nad Argentinom jedino iznenađenje koje ćemo vidjeti, grdno smo se prevarili.
Hičkokovski scenario koji su pripremili Japanci, pokazao je da se niko na Mundijalu ne smije smatrati autsajderom. Vjerovatno ni najveći optimisti u zemlji izlazećeg sunca nisu mogli ni da pretpostave da će njihovi puleni savladati višestrukog evropskog i svjetskog šampiona.
Nijemci su dominirali tokom 60 minuta. Stvarali su šanse, lijepo igrali, imali prednost od 1:0, ali onda kao da su se ugasili.
Dva brza gola Japana, bila su dovoljna za historijsku pobjedu koja će, bez dileme, ostati zlatnim slovima upisana u anale japanskog fudbala. Pobjeda koja će im donijeti ogromnu dozu samopouzdanja pred mečeve sa Španijom i Kostarikom, jer ukoliko upišu još jedan trijumf, osmina finala je na pragu.
Da đavo ne bi odnio šalu kao u slučajevima Njemačke i Argentina, Španija je meču sa Kostarikom pristupila maksimalno ozbiljno, i već u prvom poluvremenu riješila pitanje pobjednika.
Selektor Crvene furije Luis Enrique je nepozivanjem Davida De Gee i Serhiija Ramosa, jasno pokazao da planira smjenu generacija, pa je uz par iskusnih poput Rodrija i Busquetsa, Španija djelovala jako ozbiljno na terenu i kao ekipa koja ima glavu i rep.
U prepoznatljivom stilu sa dosta brzom igrom i kratkim pasovima, već na poluvremenu su imali prednost od 3:0, što im je dozvolilo da u drugom poluvremenu igraju još raskošnije i sa manje opreza.
Na koncu, ubjedljiva pobjeda od 7:0, te postavljen rekord na ovom Mundijalu, kojim je Španija istakla kandidaturu za najviši plasman.
Ako se za neku ekipu može reći da je zaslužila barem bod u prvom kolu, to je definitivno Kanada. Izabranici selektora Johna Herdmana pozitivno su iznenadili sportsku javnost uprkos porazu, a da je bilo malo više sportske sreće ili sudijske pravde, rezultat je po njih mogao biti znatno povoljniji.
Kada su promašili penal na samom početku utakmice činilo se da će i energija Kanađana splasnuti, ali naprotiv. Kako je vreme odmicalo, oni su napadali, a Belgija nekako uspjevala da odoli svim tim napadima.
I kako to obično biva u fudbalu, stigla je kazna za promašaje. Batshuayi je postigao gol za Belgiju koji je na koncu bio dovoljan za pobjedu. Belgijanci ostavili jako skroman utisak, a ukoliko svoju igru ne podignu na viši nivo, teško da će ići do samog kraja.
Kanada je prijatno iznenadila javnost, pa će biti zanimljivo vidjeti da li mogu ponoviti ovakvu partiju protiv Hrvatske i Maroka.
BH Glas / BHRT / Foto: Anadolu Agency / Getty Images
