Izložba ‘Bosanski jezik i školstvo 1823–2023.’ (200 godina jedne značajne tradicije) autora Jasmina Hodžića iz Instituta za jezik UNSA postavljena je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u suradnji sa Bošnjačkom zajednicom kulture ‘Preporod’.
Prema riječima autora, tom izložbom obilježava se Međunarodni dan maternjeg jezika, a sadrži izvore prvorazredne arhivske građe o bosanskom jeziku u bosanskom obrazovnom sistemu, od početaka modernog školstva savremenijeg tipa (1823.), do danas (2023.). Sastoji se od više od stotinu dokumenata, od čega je minimalno pola dosad nepoznata ili izvorna neobjavljivana građa. Istraživačkog je tipa i prvi put javnosti otkriva značajne detalje o naznačenoj temi.
Autor je zahvalan Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, Historijskom arhivu Sarajevo, Arhivu HNK i ostalima koji su mu, kako je kazao, pomogli u prikupljanju građe.
Kako je istaknuo predsjednik BZK Preporod Sanjin Kodrić na otvaranju izložbe, važno je govoriti o bosanskom jeziku, važno ga je afirmirati ‘važno je ne činiti to formalno’.
– Mi koji se bavimo jezikom znamo da stvarna društvena briga o bosanskom jeziku ni izbliza nije ekvivalentna onome koliko se o tome govori. Utoliko je i važnije priređivati događaje, poput ove izložbe, koji nisu formalno karaktera, koji nas suštinski upoznaju sa fenomenom bosanskog jezika kao takvog, njegovom poviješću, njegovim posvjesnim trajanjem, društvenom pozicijom – kazao je.
Za direktoricu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejlu Šehabović važno je da ta institucija kulture obilježava sve značajne, i međunarodne i domaće, datume iz raznih oblasti.
– Važno je da imamo institucije koje mogu da posjeduju dokumenta, koje mogu da štite dokumente i koji iz tih dokumenata govore neku priču – kazala je u vezi današnje izložbe.
Izložbom ‘Bosanski jezik i školstvo 1823–2023.’ prezentirani su podaci o osnivanju i planu i programu prve modernije bosanske škole savremenog tipa (sa školskom zgradom, planom i programom, učiteljima i udžbenicima), kad je Husein-kapetan Gradaščević 1823. dao dozvolu fra Iliji Starčeviću da u Tolisi kod Orašja otvori školu. U toj školi je radio i fra Ambroža Matić, koji je za vrijeme boravka u Tolisi sastavio udžbenik matematike preveden iz latinskog u bosanski jezik.
Prikazani su podaci i o ostalim našim prvim latiničnim udžbenicima s početka XIX stoljeća, u kojima se narod imenuje Bošnjacima a jezik bosanskim.
Kako se navodi, 2023. je označena kao godina u kojoj se obilježava 200 godina savremenog bosanskog školstva i službenog bosanskog jezika u školstvu.
Sredinom XIX vijeka u Bosanskom vilajetu dolazi do službene reforme obrazovnog sistema i osnivanja novih škola, a osniva se i Vilajetska štamparija u kojoj se izrađuju udžbenici za domaće škole. Osmanske vlasti su davale odobrenje nastavnih planova i programa, vodeći posebno računa i o sadržaju udžbenika. Službeni jezik bio je bosanski.
Izložbom su prikazani i prvi ćirilični bukvar (iz 1867.) i prvi latinični bukvar (iz 1869.), oba štampana u Vilajetskoj štampariji. Također, izložbom su obuhvaćene i prve bosanske štampane arebičke knjige, priručnici za podučavanje vjeronauke na bosanskom jeziku, Ilmihal Omera Hume (1865) i Od virovanja kitab Zaima Agića (1868).
Dati su zvanični izvještaji sa polaganja školskih ispita, sredinom XIX stoljeća u Bosanskom vilajetu, gdje se redovno među predmetima navodi bosanski jezik. Dat je i obrazac školske svjedodžbe iz osmanskog perioda.
Niz je arhivskih dokumenata iz Osmanskog arhiva u Istanbulu, koji potvrđuju bosanski jezik i u Bosni i izvan Bosne, i ti dokumenti su također prezentirani tom izložbom.
U vrijeme austrougarske uprave Bosnom bosanski jezik se zadržava kao službeni jezik u školstvu, sve do 1907. i te procese preko izložene školske dokumentacije i evidencije također prati sadržaj izložbe. Izložba pokazuje i bosanski jezik u nekim udžbenicima i glasilima i poslije 1907.
Promjene u društvu i društvenim sistemima dirigovale su i promjene u školstvu, pa se bosanski jezik nakon 1918. gubi sa društvene scene.
– Izložba pokazuje vraćanje narativa o bosanskom jeziku u bosanskoj društvenoj stvarnosti šezdesetih godina prošlog vijeka, za vrijeme druge Jugoslavije, kad se osniva i sarajevski Institut za jezik, kad slični instituti već postoje u Beogradu i Zagrebu – navodi se.
Posebno je ispraćen odnos službenih popisa stanovništva (1991. i 2013) prema bosanskom jeziku. Pokazano je da je još u vrijeme Jugoslavije (1990. i 1991) bosanski jezik počeo osiguravati značajnije mjesto u našoj društvenoj svakodnevnici, kad se pišu i prve savremenije knjige o bosanskom jeziku, nakon čega je amandmanskim rješenjima na Ustav R Bosne i Hercegovine krajem 1993. bosanski jezik službeno vraćen u naš društveni okvir. Izložba posebno pokazuje i stanje u školskom sistemu zemljama bivše Jugoslavije danas.
Izložba „Bosanski jezik i školstvo 1823–2023.“ dio je istoimenog projekta koji se radi u Institutu za jezik od prošle godine i rezultirat će monografijom o bosanskom jeziku i školstvu. U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH bit će postavljena desetak dana, uz mogućnost produženja.
BH Glas / Fena
