Njemačka štampa piše o smrti bh. književnika Dževada Karahasana čija su brojna djela prevedena na njemački jezik, za što je dobio brojne nagrade, među kojima i Goetheovu.
„Najradije je volio biti posrednik između svjetova. Između Bosne i Hercegovine i zapadne Europe”, piše Tageszeitung u In memoriamu bosanskoghercegovačkom književniku Dževadu Karahasanu, koji je preminuo u petak u austrijskom Grazu. „Teško da je iko drugi utjelovio bosansku dušu kao što je on”, ocjenjuje taz, prenosi Deutsche Wele.
Autor, Erich Ratfelder, piše da je lično upoznao Karahasana 1993. godine:
„Tada je, uz pomoć hrvatski intelektualca, uspio pobjeći iz opkoljenog Sarajeva u Zagreb. Ali raspoloženje u Hrvatskoj prema bosanskim muslimanima nije bilo dobro. I prema Karahasanovoj supruzi Dragani, bosanskoj Srpkinji, su se odnosili sa neprijateljstvom. Par je imao opravdani strah od napada, ali njihovi hrvatski prijatelji su ih podržavali”, piše taz.
„Bio je ponosan što je Bosanac musliman (Bošnjak – op. red.) oženjen Srpkinjom. On je sudjelovao samo posredno u složenoj raspravi o evropskom, bosanskom islamu i suprotstavio se islamizmu svojim knjigama o sufijima i drugim strujama. Sve o čemu je raspravljao dobijalo je na dubini i bilo je od ograničene koristi u dnevnoj politici. Prije svega, njegova toplina i sposobnost da sudjeluje u dubokoj boli drugih učinile su ga jednim posebnim čovjekom”, piše, između ostalog, Erich Ratfelder o Dževadu Karahasanu.
Brojna Karahasanova djela su prevedena na njemački, a među brojnim nagradama, koje je za njih dobio, Tageszeitung podsjeća na Leipziger Buchpreis 2004. i Goetheovu nagradu.
Životna tema – Sarajevo
„Sarajevo je uvijek nosio sa sobom”, piše Berliner Zeitung u povodu smrti Džavada Karahasana.
„Sarajevo, grad u koji je 1972. godine došao studirati Karahasan, sin muslimanskih roditelja, je postao njegova životna tema. Tamo je radio kao dramaturg, predavao, pisao drame, objavio prvi roman 1989. 1993. godine je pobjegao u pravcu Austrije, ali Sarajevo je sa sobom zauvijek ponio. Utopija zajedničkog života vjera i kultura, intelektualna i kulturološka raznolikost, koja se tamo tokom Jugoslavije privremeno ostvarila, rat i 1425 dana opsade, su dospjeli u njegova djela”, piše Berliner Zeitung.
„Tragovi njegove životne teme se najjasnije vide u „Dnevniku selidbe”, najprije objavljenom 1993. godine, a potom u dorađenom izdanju 2021. godine. On govori o ratu sa njegovom apsurdnom normalnošću straha i razaranja. Dorađeno izdanje sadrži razgovor autora s lektoricom Katharinom Raabe. Karahasan govori o tome kako je tokom opsade zaključio da počinje da usvaja dualistički svjetonazor, da misli na njih i nas. Takvo razmišljanje je, rekao je Karahasan, za pisca opasno: „Književnik i literatura, kako ih ja razumijem, se ne smiju prepustiti pojednostavljivanju, pojednostavljivanje je prema mom mišljenju fundamentalni grijeh, najteži koji književnost može počiniti”, rekao je Karahasan”, piše Berliner Zeitung.
„Svjedok raspada”
Sueddeutsche Zeitung Dževada Karahasana naziva „svjedokom raspada”.
„Početkom godine ponovno je boravio u Berlinu gdje je na Akademiji umjetnosti predstavio njemačko izdanje svog posljednjeg romana „Uvod u lebdenje”. Bilo je to 25. januara, na njegov 70. rođendan. Tokom čitanja kao i na prijemu moglo se čuti kako kaže da njemački ubraja u jezike u kojima se on osjeća kao kod kuće. I kako se uvijek pokazalo Dževad Karahasan je i te večeri bio majstor prisutnosti. Međutim u isto vrijeme je u prostoriji bio njegov dvojnik, autor, koji je u svojim romanima, esejima i pozorišnim komadima težio biti što je više moguće neprisutan”, piše Sueddeutsche Zeitung.
S romanom “Uvod u lebdenje”, piše SZ, se vratio u Sarajevo 1992. godine, na početak opsade, tokom koje su granate ubijale prolaznike, a snajperisti gađali grad u kotlini. Pisanje ovog romana Karahasan je, podsjeća SZ, započeo još prije četvrt stoljeća, potom je odustao i tek nedavno završio.
SZ piše da je Karahasan „ostao dijete Jugoslavije”. „Svoja književna djela je pisao protiv nacionalističkih pobuna među Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, protiv pedantnog razvrstavanja njihovih srodnih jezika… Jednom je napisao da ne želi u svom stanu povlačiti crtu između njegovih soba i soba njegove supruge Srpkinje.”
SZ piše da je Karahasan imao „preduboke korijene u islamskom misticizmu i svijetu sufija i sufizma, kao i u Bibliji i u grčkoj filozofiji u isto vrijeme.”
„Da, ovaj evropski pripovjedač bio je suvremeni svjedok raspada svijeta svog porijekla. Ali radije se nije pojavljivao kao takav u svojoj literaturi. Dževad Karahasan preminuo je u petak u Grazu nakon duge bolesti. Sahranjen će biti u Sarajevu. Nevidljivi, životno mudar džin, kakav je u svojim knjigama, ostaje živ”, piše Sueddeutsche Zeitung u povodu smrti bh. književnika Dževada Karahasana.
BH Glas / DW
