Briselskom deklaracijom o Jugoslaviji od 17. decembra 1991. godine, Međunarodna arbitražna komisija, poznatija kao Badinterova komisija dala je Mišljenje u kome je rečeno, da je Jugoslavija ušla u proces disolucije. Bosna i Hercegovina je imala dvije mogućnosti, da ostane u Jugoslaviji iz koje su već izašle Slovenija, Hrvatska i Makedonija ili da krene putem nezavisnosti.
Kasim TRNKA, bivši predsjednik Ustavnog suda RBiH
“Tada su organi Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo i Vlada, donijeli odluku da će aplicirati za međunarodno priznanje pri čemu su predstavnici srpskog naroda i u Predsjedništvu i u Vladi odbili da podrže takav zahtjev. Evropska zajednica je dala vrlo jasne kriterije po kojem će se vršiti međunarodno priznanje i zatražila je da se za svaki od tih kriterija priloži dokumentacija. I za tih sedam-osam dana smo, uz velike napore, kompletirali dokumentaciju i odnijeli je u Brisel.”
Prije toga je Skupština BiH u noći sa 14. na 15. oktobar 1991. godine usvojila Akt o reafirmaciji suverenosti Bosne i Hercegovine.
Radovan KARADŽIĆ:
“Ovo je put na koji vi hoćete da izvedete Bosnu i Hercegovinu, ista ona autostrada patnja i stradanja kojem su pošle Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da neće odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao a muslimanski narod možda u nestanak.”
Alija IZETBEGOVIĆ:
“Njegovo izlaganje, njegov način izlaganja, njegove poruke, možda na najbolji način objašnjavaju zašto mi i možda nećemo više da ostanemo u Jugoslaviji. Muslimanski narod neće nestati.”
Sve češće dolazi do upotrebe nasilja i postavljanja barikada na putevima u mnogim mjestima većinom od pristalica SDS-a. Zbog narušenog javnog reda i mira od Predsjedništva se traži mobilizacija rezervnog sastava policije.
Avdo HEBIB, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH:
“Usvojena je ta tačka dnevnog reda. Koljević pita: “Gospodine Hebib, koliko hoćete procenata rezervnog sastava policije”. Ja sam tada rekao nemojte o procentima ništa govoriti, tamo gdje mi se naruši javni red i mir ja ću procijeniti koliko mi treba policije da uspostavimo javni red i mir, a ja ću to prethodno dogovoriti sa profesoricom Plavšić koja je tada bila predsjednica Komisije za zaštitu ustavnog poretka. Koljević je rekao: “Alija ovo prihvatamo odmah”. Nakon izvjesnog vremena, dajem naredbu svim centrima službi bezbjednosti da izvrše mobilizaciju rezervnog sastava policije.
Bojkotom i napuštanjima sjednica Skupštine BiH te neučestvovanjem u radu institucija, predstavnici SDS-a protive se ideji nezavisnosti te organizuju plebiscit.
Kasim TRNKA, bivši predsjednik Ustavnog suda RBiH
“Morali smo poništiti u Ustavnom sudu i tu odluku i kasniju odluku o uspostavljanju Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Čitav proces je počeo ustvari nasilnim rušenjem ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, formiranjem takozvanih srpskih opština, srpskih oblasti i autonomija, pa je onda bilo formiranje Skupštine srpskog naroda u BiH i 9. januara proglašenje takozvane Srpske republike Bosne i Hercegovine. Hrvatska politika nije odmah išla na poziv na razbijanje Bosne i Hercegovine, ukidanje BiH, nego je išla jednim postepenim putem, prvo formiranjem takozvane kulturno-gospodarstvene zajednice Herceg-Bosne koja će, nažalost, sebe kasnije preimenovati u Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu koja je također nastala protuustavnim putem.”
Skupština BiH donosi Rezoluciju o suverenosti Republike Bosne i Hercegovine 14. januara 1992. godine, a nakon toga Badinterova komisija dala je svoje Mišljenje.
Kasim TRNKA, bivši predsjednik Ustavnog suda RBiH:
“Konstatuje da predstavnici srpskog naroda nisu dali saglasnost za ovu aplikaciju. I onda ide jedna čuvena rečenica iz tog Mišljenja arbitražne komisije koja kaže; Bosna i Hercegovina zbog toga ne ispunjava uslove za međunarodno priznanje, ali se ovaj stav može promijeniti ako vlasti BiH organizuju referendum građana pod međunarodnom kontrolom.”
Mirko PEJANOVIĆ, bivši član Predsjedništva RBiH
“Predloženo je donošenje Zakona o referendumu zasnovanog na Ustavu RBiH. Koncenzus za takvu odluku osigurale su su dvije vladajuće stranke SDA i HDZ i pet opozicionih.”
Referendum je raspisan za 29. februar i 1. mart 1992. godine. Referendumsko pitanje glasilo je: “Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.”
Glasalo je ukupno dva miliona 73 hiljade i 568 glasača. Izlaznost je bila 63,7%. Od toga, 99,4% glasalo je za nezavisnost. Organizovanje referenduma nije bilo jednostavno.
Avdo HEBIB, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova RBiH
“Oko 30% tadašnjih opština Bosne i Hercegovine gdje je bilo većinsko srpsko stanovništvo nisu dozvoljavali ni sprovođenje referenduma ni biračke spiskove itd. Mi donosimo odluku da ćemo napraviti rezervne biračke spiskove za opštine u kojima nam ne daju biračke spiskove. Naročito je bilo problema u mjestima gdje su građani srpske nacionalnosti izlazili da glasaju na referendum.”
Privremeno je došlo do uklanjanja barikada i uslijedili su antiratni protesti, gdje su hiljade građana Sarajeva izašle na ulice protiveći se ratu. Ali, ubrzo je uslijedio rat. Šestog aprila počela je opsada Sarajeva, najduža opsada jednog grada u modernoj historiji. Prvo priznanje nezavisnoj Bosni i Hercegovini dala je Bugarska još krajem januara 1992. godine.
Mirko Pejanović, bivši član Predsjedništva RBiH
“Sve članice EU 6. aprila su dale međunarodno priznanje BiH, iza toga su uslijedile Sjedinjene Američke Države, velike sile svijeta. Tako da je Bosna i Hercegovina dobila priznanje od 76 zemalja svijeta do novembra 1992. godine.”
Najveće međunarodno priznanje Bosne i Hercegovina je dobila 22. maja 1992. godine pristupanjem organizaciji Ujedinjenih nacija.
Muhamed ŠAĆIRBEGOVIĆ, prvi ambasador BiH u UN-u
“BiH je zaslužila da bude dio UN-a, dio tog kluba. Ali, i onog momenta kad smo bili primljeni oni su pokušali da nas guraju na drugi ili treći status jer nisu željeli da čuju naš glas, već je trebalo dva ili tri mjeseca iza toga da BiH ima prvi glas ispred Vijeća sigurnosti.”
Edhem PAŠIĆ, bivši ambasador BiH i diplomata:
“Kad sam ja došao u Kairo, već je rat krenuo, agresija i bile su samo dvije ambasade. Bila je Jugoslovenska i Tuđmanova hrvatska ambasada. I jedna i druga ambasada su svako jutro imale zajednički bilten da se ovdje vodi jedan rat od jednog fundamentaliste koji želi da napravi već tada ISIL u srcu Evrope. Ja sam koristio sve moguće moje veze i aktivnosti i sa političarima i sa medijima da kažem da to nije tačno.”
Rat je trajao od 1992. do 1995. godine prouzrokujući masovna stradanja, zločine, razaranja, protjerivanja i genocid. Kraj rata uslijedio je potpisivanjem Opšteg okvirnog sporazuma za mir dogovorenog u Daytonu 21.11. a potpisanog u Parizu 14.12.1995. godine.
Dejtonom su BiH potvrđene međunarodno priznate granice, njen teritorijalni integritet, suverenitet i međunarodno-pravni subjektivitet, ali i podjela na dva entiteta: Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
Saradnja BiH u okviru Akcionog programa za članstvo u NATO savez struktuirana je kroz Program reformi.
Lideri EU su u decembru 2022. godine odlučili da BiH dodijele kandidatski status, s nadom da će država početi pregovore, nakon zakonskih reformi koje bh. vlasti trebaju provesti u okviru 14 prioriteta za članstvo u Europskoj uniji, prenosi BHRT.
