U Sarajevu je u srijedu veče održana promocija putopisa “Tragom bosanskih priča Istoka”. Riječ je o novom putopisu Hamze Ridžala koji je nakon prve knjige “Put svile” u ovom predstavio svoja putovanja kroz Tursku i Bliski istok, gdje se družio sa potomcima Bošnjaka i pronalazio potomke i dokaze prisustva istaknutih Bošnjaka iz osmanskog perioda te onih koji su nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosni krenuli ka centru Osmanske države i Bliskom istoku.
Promociju knjige organizirali su izdavači Dobra knjiga i Centar za napredne studije Sarajevo uz generalno pokroviteljstvo Ministarstva obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo, koje je i podržalo ovaj projekat.
Tokom programa izražena je zahvalnost mnogima koji su podržali projekat, a istaknutim pojedincima i pravnim licima dodijeljene su i zahvalnice.
Izedin Šikalo iz Dobre knjige, kao jedan od promotora, izrazio je zahvalnost na podršci koju su ljudi pružili Ridžalu, a i ove večeri pokazali oduševljenje ovim projektom tako što su ogromnu salu ispunili.
Prof. dr. Ahmet Alibašić, profesor s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, kao direktor Centra za napredne studije, u svom izlaganju je ukazao na značaj ovakvih projekata, kojima se iščitava i povijest Bošnjaka i njihov doprinos velikim civilizacijama, te razvoju važnih puteva trgovine i civilizacije.
– To su staze kojima su prolazili vojnici, trgovci, hadžije, učenjaci i studenti, a s njima putovale i ideje i inovacije. Oni su omogućili globalizirani svijet i prije našeg globalnog svijeta. Ono što je važno jeste da su naši preci učestvovali u izgradnji, održavanju i trgovini tim putevima. Primarni cilj ovog putopisa jeste upoznati nas s genracijama naših predaka i njihovim dometima u globalnim okvirima. Te bosanske priče s Istoka u nama bude ponos. Jedan od najdirljivijih trenutaka iz putopisa je susret s potomkom Ahmed-paše Džezara, Hercegovca koji je zaustavio Napoleona 1799. godine, Te priče su i ljekovite za defetizam i viktimizaciju koja nam se nekada neosjetno uvlači u naš mentalitet – kazao je profesor Alibašić.
Saputnik Hamzi Ridžalu na ovom putovanju bio je njegov prijatelj Ahmed Šarić koji živi u inozemstvu, a koji je kao treći promotor na originalan način predstavio neke dionice putovanja. Kazao je da su u ovom višemjesečnom putovanju samo u vožnji proveli 26 radnih dana.
– Kada me pitaju kako je bilo na putovanju hiljadama kilometara znam kazati: kako biste se vi osjećali da se napijete vode sa česme u Višegradu i više se sve do povratka u Bosnu ne napijete vode sa česme; kada biste u Istanbulu pohodili jedanaest bošnjačkih džamija od kojih je dvije napravio i Bošnjak koji je napravio i most u Višegradu; kada se nađete u mrkloj noći u Petri gdje u to doba nema nigdje nikoga i zaustave vas čuvari i pitaju otkud vi tu i hodate mjestima kojima nikada nijedan Bošnjak nije hodao u to doba; kada vas dočekaju u nekim dijelovima Bošnjaci o kojima ništa nismo znali kada smo krenuli i ugoste vas tako srdačno, onako bosanski; kada vam oni počnu pričati vlastite priče, doživljaje generacija koje su tu ostale; kada vas ugosti familija koja nije bila u Bosni 150 godina…? – kazao je, između ostaloga, Šarić i istakao da će, ako Bog da, nastaviti sa sličnim putovanjima u budućnosti.
Ovom prilikom prisutnima se obratila i ministrica Ministarstva obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović koja je navela razloge koristi ovakvih projekata, a posebno oduševljenje je bilo kada se prisutnima obratio Velid Bošnjak iz Jordana, potomak Muratovića.
Naime, ove večeri posebni gosti su bili potomci Bošnjaka koji su prije 150 godina napustili Bosnu i nastanili se u Palestini.
Velid je u svom obraćanju kazao kako se osjeća konačno kao kod kuće, u svojoj domovini o čemu je prije samo maštao. U uspoređivanju sličnosti svoje porodice i Bošnjaka naveo je i jednu anegdotu. Pitao je djeda zašto svi oni u porodici, iako nisu ljuti ni gladni, ujutro šute.
Djed mu je odgovorio: “To ti je huja Muratovića!”
Na kraju se prisutnima obratio i autor Hamza Ridžal koji je na izvrstan način spojio svoju ljubav prema književnosti i dar pripovijedanja koje svojim izrazom i stilom na jedinstven “slika” čitaocima predjele i gradove koje je obišao.
Prisjetio se fascinantnih priča s putovanja od kojih je i ona o susretu s potomkom velikog vojskovođe Džezara.
– Pripremajući se za ovu ekpediciju pripremao sam se posebno o Džezaru, čitajući sve o njemu. Nisam ni sanjao da ću pronaći nekoga od njegovih potomaka s obzirom da je prošlo preko 200 godina od njegove smrti. Zadnji dan u Jordanu smo obilazili potomke Bošnjaka iz Hercegovine koji su se nastanili u Palestini pa nakon formiranja Izraela našli u Jordanu. Pred akšam smo krenuli da popijemo tu zadnju kahvu u Jordanu u kafiću koji nam je preporučio Aziz kojeg smo upoznali u jednoj porodici. Moj saputnik Ahmed me je pitao šta će mi oprema za snimanje, a ja imam iskustvo s ranijeg putovanja da kad god nemate opremu za snimanje tada se desi nešto što trebate snimiti – naveo je Ridžal.
Prisjetio se kako im je Aziz kazao da zatraže vlasnika kafića kojem bi bilo zanimljivo naše putovanje, ali kada su stigli, on je bio zauzet.
– Uslikali smo se u tom kafiću i poslali Azizu da mu zahvalimo na preporuci. Ubrzo nam je prišao čovjek s istom tom fotografijom i rekao da mu je poslao Aziz fotografiju i da se obavezno nađe s nama. Počeli smo razgovor i kada sam rekao da tragamo za Bošnjacima u arapskom svijetu pitao nas je da li smo došli i njega snimiti. Bili smo iznenađeni jer nije nam Aziz ništa o tome govorio. Kazao nam je da ni Aziz ne zna da je on Bošnjak. Kazao nam je da su oni Bošnjaci koje smo mi upoznali “od jučer” Bošnjaci, a ima onih koji su 300 godina ovdje. Kazao nam je da je on Medijan el Džezire. Prezime mu je pogrešno upisano, jer je ostatak njegove porodice Džezar. “Ja sam potomak Ahmed-paše Džezara”, kazao nam je – prisjetio se Ridžal.
O samom putopisu Ridžal je istakao da Bosnu vrijedi napustati samo ako se negdje ide da bismo joj se vratili.
– Ovaj zahtjev postavio se pred mene kao iskustvo ovog putovanja. Vjerujem da smo s ovom knjigom ispunili jednu veliku prazninu u našem historijskom samozaboravu, i Bosni vratili neke njene zaboravljene priče. Hodili smo Putevima svile ne bismo li pronašli one svilene niti satkane od čistih snova, niti od kojih je Bosna skrojena. Pronalazili smo, uklesan u kamen, baš kao na stećcima, omiljeni cvijet Bosne za koji imamo tako mogo imena: jiljan, zambak, krin, lijer… Te uspomene na Bosnu i građevine koje su naši preci ostavljali po Istoku mi smo danas nekako zaboravili. Sjećanje na izgubljeno bilo je oplemenjujuće, ali i bolno. Ipak, bilo je nužno, barem sam to ja tako osjećao. Hoće li nekome nešto značiti što smo ih vratili kući? Ne znam, ali znam koliko znači nama – rekao je Ridžal.
Na kraju programa, kojeg je moderirala Dalila Omerović, zahvalio je svima koji su doprinijeli ovom projektu, a ovaj putopis je posvetio svojim roditeljima.
Hamza Ridžal je porijeklom iz Žepča. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je jedno vrijeme i novinar, a s putovanjima Putem svile napravio je senzaciju u Bosni. Putovanja su ukoričena na stotine stranica velikog formata s predivim profesionalnim fotografijama i sigurno će biti jedno od najboljih štiva što će ljubitelji ovog žanra pročitati, prenosi Preporod.info.
