Podijeljeni smo po svim načelima, a nismo spremni da te podijele izbrišemo, kada se radi o interesu države Bosne i Hercegovine.
Nisam političar, a nisam ni moralni gubitnik, dok god dišem, mogu da se razvijam, usavršavam i gradim svoju ličnost.
Zadnjih pet godina svoga života, pored brige o porodici i stalnog zaposlenja, napisala sam bezbroj članaka da probudim našu svijest, namjerno neću reći nacionalnu, jer dovoljno sam obrazovana da znam, ako je ljudskost zadovoljena, da sve ostalo dođe samo po sebi.
Ono što me najviše brine je loša BiH međunarodna politika, uslovljena našom razjedinjenošću.
Podijeljeni smo po svim načelima, a nismo spremni da te podijele izbrišemo, kada se radi o interesu države Bosne i Hercegovine.
Svakodnevno u susretu sa Dancima, osjetim ogromnu simpatiju prema Bošnjacima, narodu koji je podvrgnut agresiji i genocidu, koji nažalost nije pravilno verifikovan.
To jedino mi možemo ispraviti, neprekidnim svjedočenjem, ne šireći mržnju, jer mržnja je uvijek gubitak i propast.
Genocid znači “istrebljenje”, a šta se desilo u Višegradu, ako nije istrebljenje Bošnjaka, koji su u ovom gradu činili većinsko stanovništvo?
Gdje su Bošnjaci Rudog, Čajniča, Rogatice…
Umjesto da smo svoje snage usresredili da govorimo i apelujemo, ne bi li narod Evrope nagnali, da pritiskom na svoje političare, utiče na evropske institucije, da priznaju državu Bosnu i Hercegovinu, kao zajednicu građana, mi se bavimo posljedicama jedne gnusne zločinačke politike i pregovaramo sa onima, koji su tu politiku sproveli i održali zadnjih tridesetak godina.
To je kao u partiji pokera, kada sve karte odigramo pogrešno i onda pužemo po podu, ne bi li našli koji žeton i unovčili ga za komadiić hljeba.
Geografiski i prirodno pripadamo Evropi i moramo našu sudbinu riješavati kroz evropske institucije.
Veoma je opasno i pogubno, odbijati takvu mogućnost, a sjediti za stolom sa onima, koje narod Evrope prezire i osuđuje.
To se trenutno nameće nemudrim i politikom straha, stvara atmosfera da potpišmo opet pogrešno.
Da potpišemo šta?
Mrtve kosti naših najmilijih razbacane svuda, a dželatima nagrada u pregovorima.
Ne!
Autor: Mediha Omerović Smajlović / BH Glas
