O radu diplomatsko-konzularnog predstavništva Bosne i Hercegovine u Kopenhagenu u protekle 4 godine, o tome šta je urađeno, a šta treba da se uradi, o imidžu Bosne i Hercegovine u svijetu i bh. diplomatiji, ali i nekim domaćim političkim temama, razgovarali smo sa Njegovom Ekscelencijom, sada već odlazećim ambasadorom BiH u Kraljevini Danskoj, Emirom Poljom.
Gospodine ambasadore, hvala Vam što ste izdvojili Vaše dragocjeno vrijeme, i da razgovaramo o najvažnijim detaljima koji su se dešavali u ove protekle četiri godine Vašeg mandata u Kraljevini Danskoj. Šta nam možete kazati o Danskoj i koliko je ona važna za Bosnu i Hercegovinu?
Emir Poljo: Hvala na prilici. Danska je zanimljiva zemlja. Prostorno nešto manja od BiH, koja broji oko 6 miliona stanovnika. Treba podsjetiti da su Grenland i Farska ostrva u sastavu Danske. Uređena je kao parlamentarna Monarhija, sa Kraljicom kao šefom države. Znači, sa dugom monarhističkom tradicijom. Izvršna Vlast je u rukama Premijera i ministara koji čine Vladu Kraljevine Danske.
Danska država je danas prepoznata kao jedna od najrazvijenijih evropskih država sa BDP po glavi stanovnika koji iznosi preko 60.000 dolara, sa visokim standardom života i jedna od zemalja sa najmanjim stepenom korupcije u svijetu.
Danska je važna za našu zemlju iz više razloga. Vodi aktivnu spoljnu politiku i bitan je akter međunarodnih političkih događanja. To je država koja je osnivač UN-a, od 49’ je Članica NATO-a, od 73’ članica EU-e. Danska je jedan od najznačajnijih NATO saveznika.
Članstvo u NATO predstavlja osnov za kreiranje i vođenje odbrambene i sigurnosne politike zemlje. Sve su to razlozi zbog čega možemo reći da je Danska važna i za Bosnu i Hercegovinu.
Kada govorimo o evroatlantskim integracijama, mislimo na članstvo naše zemlje u Evropskoj uniji i NATO-u. Šta ono znači za našu zemlju iz perspektive članstva Danske u Evropskoj uniji, i kakva iskustva naša zemlja može crpiti iz toga?
Emir Poljo: Danska je iznimno važna za Bosnu i Hercegovinu posebno kada govorimo o evroatlantskim integracijama. Treba istaći da je Danska članica Evropske zajednice od 1973. što je pola vijeka. Poznato je da su prednosti članstva u EU mnogobrojna. U danskom slučaju, istakao bi dva najvažnija koja neizostavno ostavljaju snažan pečat na dansko društvo, i to su: pitanje sigusrnosti i pitanje ekonomskog napretka koji sa sobom nosi visok stepen životnog standarda.
Kada govorimo o Danskoj kao članici EU, imamo jednu karakteristiku koja vrlo jasno ilustruje da je zajednica evropskih država, zajednica s kojom se može, i treba tokom pristupnih pregovora, na ravnopravnoj razini pregovarati o svim partikularnim interesima države koja je kandidat za članstvo, i to nedvosmisleno pokazuje danski primjer. Danci su, na primjer, rferendumom odbili ratifikovati Mastrihtski ugovor, pa je Danska 1993. godine potpisala Edinburški sporazum, prema kojem ostaje u članstvu EU, ali pod uslovom da ne učestvuje u određenim oblastima zajedničkih poslova EU. Radi se o 4 (opt-outs) izuzetka:
1. Danska nije prihvatila euro, ali je u potpunosti prihvatila da prati monetarnu i fiskalnu politiku EU; 2. Državljanstvo EU – stav Danske je da je državljanstvo Unije suplement, a ne zamjena za postojeće državljanstvo; 3. Pitanja odbrane, 4. Pravosuđe i unutrašnji poslovi, u okviru kojih Danska sarađuje sa vladama zemalja članica, (npr. borba protiv terorizma), ali ne i na državnoj razini.
Međutim, da bi 30 godina kasnije, 1. juna prošle godine organizirala ponovo referendum na kojem se odrekla ’’opt-out’’ izuzeća po pitanju odbrane, i u cjelosti prihvatila učešće u odbrambenoj politici Evropske unije. Zašto? Zato što je to, nakon ruske agresije na Ukrajinu, postao danski interes i prioritet prve kategorije. To je bila jedna snažna poruka Rusiji, ali i savezinicima unutar NATO saveza.
Sada, kada odlazite sa pozicije predstavnika naše države u Danskoj, pretpostavljam da ima mnogo toga što biste mogli izdvojiti kao rezultat Vaših aktivnosti u proteklom periodu. Šta bi ste od svega istakli, a što bi moglo biti interesantno našim čitaocima?
Emir Poljo: Kada provedete duži period na ovom poslu sigurno imate izdvojiti nešto od svega.
a) Prvo, moram podsjetiti da je jedan duži period obilježila pandemija i borba protiv COVID 19. Kopenhagen je, kao što znate, sjedište SZO za Evropu i u tom periodu bilježimo značajnije diplomatske aktivnosti sa ovom međunarodnom organizacijom. U tom periodu bilježimo uspješnu višednevnu državnu posjetu direktora SZO za Evropu gospodina Klugea Bosni i Hercegovini. Danska je jedna od rijetkih zemalja koja je donirala 250 000 vakcina Bosni i Hercegovini.
b) Drugo, Danska više nije u grupu zemlja, u kojoj su još bile Francuska i Nizozemska, a koja je kruto zagovarala bezuslovno ispunjavanje svih prioriteta koje je Evropska komisija stavila u zadatak našoj zemlji, a što je bio slučaj kada sam preuzimao dužnost. Zasluge za ovaj politički zaokret Danske jednim značajnim djelom pripisujem našem DKP-u i Kopenhagenu a koji je ostvaren u okviru političke diplomatije.
c) Događaj vrijedan spomena jeste i održavanje Međunarodne konferencije o Bosni i Hercegovini, namjenjen članovima danskog Parlamenta i političkom establišmentu Danske, čiji je organizator u cijelosti bila Ambasada BiH u Kopenhagenu uz podršku Danskog helsinškog komiteta za ljudska prava a uz direktno pokroviteljstvo Danskog parlamenta i MVP-a Danske.
Na konferenciji su, podsjetit ću, učestvovali ministri vanjskih poslova obiju zemalja, i BiH i Danske, predsjednik Odbora za spoljnu politiku danskog parlamenta, direktor danskog instituta za međunarodnu saradnju, eminentni eksperti za Zapadni Balkan, predstavnik Suda za Ljudska prava iz Stazbura, predstavnik PS OSCE-a, kao i Visoki predstavnik BiH, Christian Schmit. Podsjećam da je konferenecija održana u januaru prošle godine u jeku najvećih prijetnji po ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine, a čiji su učesnici eksplicite, oštro osudili takve pokušaje u našoj zemlji. I ovo cijenim najvećim diplomatskim poduhvatom u mom mandatu.
d) U prošloj godini bilježimo i državnu posjetu ministra vanjskih poslova Bosni i Hercegovini i njegovo učešće na komemoraciji 25. godišnjici žrtvama genocida u Srebrenici.
e) Ovdje bih dodao i desetine projekta iz okvira kulturne diplomatije od kojih je većina realizirana u saradnji sa bh. dijasporom u Danskoj.
I ovdje bih se zaustavio, uz napomenu da i dalje postoji značajan prostor za unapređenje bilaterlanih odnosa kada je riječ o ekonomskoj, privrednoj i kulturnoj saradnji. Osim toga, bh. dijaspora koja broji preko 20 000 naših ljudi značajan je faktor u odnosima između naših dviju zemalja.
Nezaobilazno i jedno od najvažnijih pitanja u okviru rada DKP mreže jeste ekonomska diplomatija. Je li bilo tu nekih rezultata?
Emir Poljo: U 2021. godini bilježimo po prvi put ulazak jedne bosanske kompanije na veoma zahtjevno dansko tržište građevinarstva, koja je sa svojim partnerima potpisala višemilionske ugovore, a gdje je Ambasada cijelo vrijeme u kapacitetu kojim raspolaže pratila i pomagala ovaj proces. I to je najveći uspjeh iz oblasti ekonomske diplomatije. S tim što želim istaći da je ovo samo početak, i on bi treba da predstavlja samo dobar primjer buduće ozbiljne privredne saradnje između naših dviju zemalja.
Spomenuli ste dijasporu. Nezaobilaznu temu kada govorimo o diplomatiji. Koliko BiH ulaže u saradnju sa dijasporom i može li ona, kroz rad diplomatsko-konzularne mreže biti unaprijeđena?
Emir Poljo: Bosanskohercegovačka dijaspora se često površno i neselektivno spominje u političkim krugovima. Međutim, pitanje odnosa države Bosne i Hercegovine sa svojom dijasporom je vrlo složeno i kompleksno pitanje. Zaslužuje mnogo više vremena i ozbiljnu studiju. Nije da nije bilo takvih pokušaja. Neka od njih već daju rezultate, ali, moram kazati, ni blizu očekivanog. Pokušat ću da pojednostavim. Van granica BiH danas živi skoro isto stanovništva koliko i u Bosni. Strateški cilj i zadatak institucija Bosne i Hercegovine bi trebao biti da uspostavi trajnu vezu sa svojom dijasporom. S obzirom na njenu brojnost, a zvanična statistika govori da je izvan granica BiH oko 1.7 miliona Bosanaca (ili blizu 40%) nužno je jačati ovu vezu i tražiti trajna rješenja za uspostavu odnosa države i dijaspore na obostrano zadovoljstvo. BiH ulaže u saradnju sa dijasporom, ali još uvijek nedovoljno. Što se tiče DKP-e mreže ona, s obzirom na kapacitete kojima raspolaže, odgovara svom zadatku. Definitivno, to je pitanje kojima će se još dugo baviti naše institucije. Zatim, trebat će vrlo brzo tražiti nova rješenja organiziranja naše dijapore. Nove generacije Bosanaca rođenih u ovim zemljama teško da će moći u cjelosti biti zadovoljne ponudom, sadržajem i načinom organiziranja koji je nama do sada poznat.
Na domaćoj političkoj sceni, po prvi put, na udaru kritika, našla se i diplomatija i diplomatsko konzularna mreža Bosne i Hercegovine. Prigovara se nedovoljan rad i odgovornost za postojeću međunarodnu poziciju naše zemlje u svijetu, i nova vlast najavljuje promjene. S obzirom na vaše dugogodišnje diplomatsko iskustvo, kakav je vaš stav po ovom pitanju?
Emir Poljo: Moram istaći da sam bio iznenađen tom činjenicom. Pored toliko domaćih političkih aktera koji namjerno, a nešto i svojim neznanjem usložnjavaju političke prilike u zemlji i samim tim međunarodnu reputaciju BiH u svijetu, sjetili su se da krive to malo predstavnika u svijetu koji, na ljestvici odgovornih, sigurno zauzimaju posljednje mjesto. Neprimjereno je za postojeći položaj u kojem se nalazi BiH, odgovornost pripisivati diplomatiji, a posebno je koristiti za dnevno-političke obračune. Negdje sam pročitao izjavu jednog zvaničnika da će se odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini dramatično promijeniti kada promijene ambasadore. To samo može izjaviti neko ko se uopšte ne razumije u rad diplomatije ni ulogu predstavnika država. Moram istaći da ne postoje unutrašnjopolitički događaji niti faktori koji bi se mogli negativno odraziti na razvoj odnosa s BiH, budući da zemlje EU, a mislim da se na njih to odnosi, vode jednu ozbiljnu i koegzistentnu vanjsku politiku, koja se bazira na dugoročnim analizama i planovima, i ne mijenja svoje stavove s dolaskom novog ambasadora u svoju zemlju.
Mogu se, i trebaju mijenjati ambasadori. To je obaveza Predsjedništva i to se radi. Ali svi oni imaju isti zadatak: da svojim radom doprinose pozitivnom imidžu naše zemlje u zemlji primateljici. Svoj rad baziraju na službenim dokumentima i odlukama koje definiraju glavne pravce vanjske politike BiH, to je prije svega Strategija vanjske politike Predsjedništva BiH. Postojeće odluke upućuju sve zvaničnike, a posebno bh. diplomate da djeluje u skladu s obavezama koje proističu iz tih odluka.
Želim dodati, da ne smijemo izostaviti i vanjske indikatore koji utiču na međunarodni status jedne države, pa i na našu državu. Promjena vanjskih okolnosti – izazvana Ruskom intervencijom u Ukrajini ubrzala je, recimo, dodjelu kandidatskog statusa BiH.
Treba mijenjati sistem u kome se djeluje. Reforme moraju biti permanentni proces, usvojiti, ali sutra ako treba i mijenjati zakon o vanjskim poslovima ako on pokaže svoje manjkavosti. Naravno da je nužno i potrebno formirati dugo najavljivanu diplomatsku akademiju, racionalizirati DKP mrežu i unutrašnje organizaciju Ministarstva. Tako se može i unaprijediti rad diplomatije a s time i bolji položaaj BiH na međunarodnoj sceni.
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine gospodin Konaković, u svom nedavnom obraćanju ističe kako je Bosna i Hercegovina odnedavno, u međunarodnim odnosima postala nezaobilazni faktor?
Emir Poljo: Ministar ima pravo na svoj doživljaj. Podrazumijeva se da imamo bliski dijalog s međunarodnim partnerima. I on se odvija cijelo vrijeme, i kroz našu diplomatsku mrežu. Međutim, danas je važnije, nego ikad, temeljito razumjeti globalna kretanja i njihov utjecaj na odnose prema Bosni i Hercegovini. Diplomatija je zanat koji ne trpi nikakve spektakle niti senzacije. To je posao na duge staze i daleko od očiju javnosti. Ja mogu reći da je naša diplomatija polučila izvanredne rezultate, posebno ako uzmemo u obzir uvjete i kapacitete kojima raspolaže.
Ova diplomatija nosi ne mali dio odgovornosti što Bosna i Hercegovina danas ima aktiviran MAP za NATO, ali i kandidatski status. Nije se to desilo preko noći, mada ne gubim iz vida i promjene vanjskih geopolitičkih okolnosti koje sam već spomenuo. Živimo u turbulentnim vremenima, u vremenima u kojima se mijenja svijet. Zbog toga je važnije nego ikad temeljito razumjeti globalna kretanja i njihov utjecaj na budući ravoj i poziciju Bosne i Hercegovine u tom svijetu. I dalje ostaje iznimno važno imati, i održavati bliski dijalog s međunarodnim partnerima.
BH Glas / Tekst i foto: Meho Ajanović AJAN
