Britanke se okreću Danskoj nadajući se “vikinškim bebama”, pošto Velika Britanija pati od nedostatka donatora sperme.
U Danskoj banke sperme cvjetaju, a mnogi studenti mogu zaraditi više od 400 funti mjesečno od redovnog doniranja, javlja “Daily Mail”, prenosi Telegraf.
U otvorenijem danskom društvu manje je tabua vezano za donaciju sperme nego u Velikoj Britaniji, a mnogi donatori su na sličan način opušteni u pogledu mogućnosti da njihovi potomci stupe u kontakt s njima kada postanu odrasli.
Evropska banka sperme u Kopenhagenu samo je jedna od kompanija koje šalju spermu u Veliku Britaniju ili u danske klinike koje Britanke posjećuju za liječenje neplodnosti.
Godine 2020. više od polovine donirane sperme korišćene u Britaniji dolazilo je iz inostranstva – 27 odsto iz SAD i 21 odsto iz Danske.
To znači da se sve veći broj beba davalaca sperme rođenih u Velikoj Britaniji može pohvaliti krvlju Vikinga, zaključuje britanski list.
Sjedište Evropske banke sperme nalazi se u svjetlom preuređenom skladištu u centru Kopenhagena. Svakog radnog dana, uzorci zamrznuti u tečnom azotu se tamo donose sa punktova za donacije širom grada na “biciklu sperme” – vozilu koje, kao i njegov dragocjeni teret, ima dugačak rep.
Donatori, od kojih mnogi dolaze tri puta nedjeljno, prolaze pored punjenog polarnog medvjeda u prirodnoj veličini, koji simbolično čuva smrznutu spermu, a na prijemu ih dočekuju sa plastičnom čašom za uzorke i opremom za virtuelnu realnost (VR). Zatim se kreću do jedne od pet “donorskih soba”.
Zaključavanje vrata pretvara zeleno svjetlo u predvorju u crveno, signalizirajući da je soba zauzeta. Na svom TV ekranu donator može da bira između niza TV kanala sa filmovima za odrasle prije nego što pređe na “posao”.
VR slušalice su bile pionir rivalske banke sperme “Crios International”, koja tvrdi da je istraživanje pokazalo da što je “iskustvo” donatora bolje, to je kvalitet sperme veći.
Kupci, bilo da su neudate žene ili parovi, mogu se prijaviti na web stranicu i izabrati svog donatora u slobodno vrijeme. Oni dobijaju fotografiju donatora kao djeteta, često audio fajl njegovog glasa na kom govori o sebi, kao i pregled njegovih fizičkih kvaliteta kao što su boja očiju i kose, visina, težina i nivo obrazovanja.
Oko 70 odsto donatora je “pušteno u identifikaciju”, što znači da će njihovim potomcima biti dozvoljeno da stupe u kontakt s njima nakon što napune 18 godina. U Danskoj donatori mogu da izaberu da ostanu anonimni, ali prema zakonu Ujedinjenog Kraljevstva to nije moguće.
Posljednjih godina globalna proliferacija DNK registara je značila da se čak i anonimni donatori mogu kontaktirati, što se navodi kao jedan od razloga zašto Britanci nerado doniraju, ali su Danci izgleda manje zabrinuti zbog toga.
Peder Thomsen (30) priznaje da “nema pojma” koliko je djece dobio u godinama kada je donirao spermu.
Počeo je kao student u drugom gradu u Danskoj, Arhusu, posjećujući “Crios International”, najveću svjetsku banku sperme, tri puta nedjeljno dok je studirao marketing.
“Imao sam veoma blisku rođaku koja nije mogla da zatrudni. Ali konačno je to učinila, i vidio sam tu sjajnu vezu između nje i njenog djeteta. Mislio sam da ako mogu na bilo koji način da pomognem u tome, što bih, naravno, mogao kroz donacije, to će biti laka pobjeda, zar ne? To je pobjednička kombinacija. Novac mi je bio zgodan kao studentu, ali to nije bio moj glavni motiv.”
Prilično je opušten zbog mogućnosti da mu jedno od njegove biološke djece jednog dana pokuca na vrata – i čak to pozdravlja.
“U stvari, vjerovatno će se to dogoditi jednog dana sa svim ovim DNK registrima. Osjećam se prilično mirno u vezi toga. Čak bih rekao da se tome radujem u izvjesnom smislu. To je nešto na šta zaboravljate, pa se onda pitam kako izgledaju ova djeca? Dakle, oni su tamo negdje i ako se iznenada pojave, to će biti zanimljiv dodatak mom životu.”
Peder, koji radi za jednu od najvećih danskih banaka u Kopenhagenu, u vezi je sa ženom koja ima dvoje djece iz prethodne veze i ne planira da ima sopstvenu djecu.
“U mojoj trenutnoj situaciji to nije nešto što bismo vjerovatno uradili, ali osjećam se dobro što sam pomogao drugim ljudima, gdje god da se nalaze. Kada sam prvi put počeo da doniram, rekao bih da je bilo malo tabua u vezi s tim, ali poslije godinu dana nisam to toliko osjećao i uvijek sam rado razgovarao o tome.”
U Bringhtonu, samohrana majka Holly Ryan (45) oduvijek je voljela Dansku, pa joj se činilo prirodnim da se uputi u Kopenhagen kada je odlučila da je vrijeme da ima dijete.
“Oduvikek sam željela djecu, otkako se sjećam”, rekla je. Njeno sopstveno porijeklo je bilo neobično – otac je nju i njenog brata odgajao nakon što je majka otišla od kuće.
Holly, lezbejka, prvi put je otputovala u Dansku sa 19 godina.
“Sjećam se da sam svojim prijateljima rekla da ‘idem u Kopenhagen’, oni bi rekli ‘gdje je to’?“ Tek kada su se pojavile serije kao što su ‘The Killing’ i ‘Borgen,’ Danska je čvršće postavljena na mapu.”
“Obožavam sve u vezi Danske i njihov kvalitet života je superiorniji od našeg – postoji otvorenost i svježe razmišljanje o Dancima što zaista cijenim.”
U svojim ranim 30-im, otputovala je u Kopenhagen i odlučila da izabere donatora iz Evropske banke sperme i da se liječi u klinici u tom gradu.
“To može da bude zastrašujući i nadrealan proces, tako da ispitujete opise donatora, čujete njihov glasovni dosije kako govore o svom stavu prema životu ili bilo šta drugo i vidite njihovu fotografiju kao djeteta.
Pokušala je pet puta sa spermom jednog donora, ali nije uspela da zatrudni i “Stork klinika” je predložila da pokuša sa drugim donorom jer ponekad, uprkos velikom broju spermatozoida kod muškarca i veoma plodne žene, to može biti jednostavno pitanje DNK kompatibilnosti.
Priznala je da je postala “opsesivna” o trudnoći, rekavši: “Ulazite u to sa velikim optimizmom da će se definitivno dogoditi. U mom slučaju nadala sam se da će mi univerzum čuvati leđa jer sam izgubila oba roditelja od raka i osjećala sam da imam pameti i snage da budem solo roditelj.”
Na svom šestom putovanju, isprobala je novog donatora, koji je u njegovom glasovnom dosijeu zvučao kao “njena vrsta osobe”.
Dodala je: “Pomalo je kao kada prvi put gledate kuću ili vaš prvi sastanak, tražite nijanse sa kojima možete da se povežete ili koje jednostavno instinktivno osjetite u kostima. Najviše sam se oduševila i utješila zbog njegovog pristupa životu: on je bio veoma sličan mom tati, prenio je ideju da smo ovdje veoma ograničeno vrijeme i da treba da poštujete svaki dan za ono što donosi i ‘ne fiksirajte se na ono što drugi rade – pronađite svoj put’.”
Šesti pokušaj sa novim donatorom pokazao se uspješnim. To je bilo prije osam godina, a Hollynom sinu Johanu, kojeg ona naziva “malim vikingom”, četiri godine kasnije pridružila se njegova sestra Silke, koja je takođe začeta od istog donatora sperme – iako je bilo potrebno još šest pokušaja za druga trudnoća uspije.
Holly procjenjuje da ju je svako putovanje u Dansku koštalo oko 1.000 do 1.200 funti, ali ističe da liječenje neplodnosti tamo košta oko trećine cijene u Velikoj Britaniji. “Od prijatelja sam shvatila da su klinike u Danskoj mirniji i nježniji prostori od ovih u Velikoj Britaniji. ‘Stork Klinika’ izaziva sofisticiranu smirenost od trenutka kada uđete, a taj psihološki element je važan u začeću. Čini se kao da je sve delikatno dizajnirano da se osjećate opuštenije.”
Holly je bila potpuno otvorena sa svojom djecom o njihovom porijeklu i kaže da nije bilo problema sa neprijatnim pitanjima kolega iz razreda.
“I Johan i Silke znaju da su začeti od danskog donatora sperme. Redovno pozdravljamo njihovo nasljeđe, tamo odmaramo više puta i kada postanu stariji, naravno, ohrabrila bih ih da stupe u kontakt sa svojim biološkim ocem. Takođe bih voljela da ga upoznam jer je on bio most do mene da postanem verzija sebe koju sam oduvijek željela i poklonio mi je najsrećnije trenutke u životu, kojih je bilo mnogo”
Julie Paulli Budtz, direktorica brenda i komunikacija u Evropskoj banci sperme, rekla je za “MailOnline”:
“U prošlosti, primaoci, a kasnije i djeca, nisu dobijali nikakve informacije o donatoru, ali sada dajemo potpuni opis njega, njegovog interesovanja i njegove porodice. Vjerujemo da će im mnoge od tih informacija zaista pružiti toliko utjehe da možda neće morati da posežu za donatorima jer imaju dobru sliku o tome ko su i kakav je on kao osoba.”
Danska je vodeći igrač u industriji plodnosti više od 20 godina, što je stvorilo potrebu za više donatora.
Julie je dodala: “To je postalo dio kulture i mislim da je Danska malo otvorenija i liberalnija od nekih drugih zemalja. Mladi ljudi ovdje vide oglase da se jave donatori i ima dosta djece koja su dobijena od donirane sperme ili jajnih ćelija, tako da se sve to smatra normalnim.”
Potencijalni donatori se rigorozno provjeravaju da li ima zdravstvenih problema ili genetskih abnormalnosti i savjetuju se o mogućim implikacijama na njih same, rekla je ona.
“Moramo se uvjeriti da oni razumiju implikacije onoga što je potrebno da biste bili donor sperme, to nije nešto što donator može da poništi – ako su njegove donacije već poslate, ne možemo ništa da uradimo povodom toga. Dakle, to je obaveza za život.”
Evropska banka sperme prati nacionalne granice trudnoće i u prosjeku jedan donator pomaže 25 porodica u različitim zemljama.
“Ukupno, kompanija je pomogla začeće više od 50.000 djece tokom 20 godina i to nas čini ponosnim”, dodala je Julie. Kompanija u svojim knjigama ima oko 700 donatora.
U Aarhusu, univerzitetskom gradu udaljenom tri sata vožnje od Kopenhagena, najveća svjetska banka sperme, “Crios International”, donijela je više od 70.000 beba na svijet otkako ju je prije 35 godina osnovao pionir Ole Schou. Ima ispostave u SAD i Evropi.
BH Glas
