Polaganjem cvijeća i odavanjem počasti građani Sarajeva i delegacije Kantona Sarajevo, predstavnika udruženja žrtava, kao i članovi porodica i prijatelji obilježili su 28 godina od masakra u Ulici Ferhadija, između brojeva 5 i 12, gdje je od granate ispaljene sa položaja iznad grada 27. maja 1992. godine poginulo 26, a ranjeno 108 građana.
Ramiza Karamustafić, majka Emine Karamustafić koja je poginula na današnji dan prije 28 godina na ovom mjestu, kazala je kako se sve desilo iznenada.
“Ovdje sam stanovala, svekrva mi je imala stan. Ovdje mi je poginula kćerka Emina. Imala je 13,5 godina. Stajali smo u redu. Bilo je puno naroda. Tada je naišao komšija iz Vogošće i rekao da su tamo napali, a i ja sam iz Vogošće. Otišla sam u Mihrivode. Dok sam otišla i vratila se, ovdje su pale četiri granate”, prisjetila se Karamustafić.
Kada se vratila, kako je kazala, sve je već bilo očišćeno i našla je samo patiku od kćerke.
“Ako je dijete izašlo na ulicu, gađali su ga. Kako mogu da žive sa tim teretom”, poručila je Karamustafić.
Na današnji dan prije 28 godina stradala je i Hatidža Salić. Danas je tu njena kćerka Merdžida Salić-Ahmetovski.
“Živjeli smo u komšiluku. Taj dan nije došao hljeb na drugoj strani, gdje je inače dolazio. Ona je prešla ovamo sa ostalim komšijama. U prvom momentu nismo ni znali šta se desilo. Čuli smo tu detonaciju ali to nam je tada bilo nepoznato. Kada se nije vratila kući počeli smo tražiti i bilo je grozno. Ovdje je bio užas. Žena koje je otišla da kupi hljeb i da se ne vrati kući. Ja to nisam mogla vjerovati”, poručila je Salić-Ahmetovski.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva “92.-95.” Fikret Grabovica, poručio je da bi se ovi datumi i stravični događaji trebali propratiti u što većem broju.
“Ovo je dan kada bi ovdje trebale biti na hiljade građana i da na taj način damo doprinos čuvanju istine od zaborava i kulturi sjećanja”, poručio je Grabovica ukazujući na važnost njegovanja kulture sjećanja.
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS-a, istakla je da godine prolaze ali sjećanja ostaju.
“Maj je inače mjesec sa puno emocija. Mjesec kada je počela agresija na našu državu i naš grad. Mjesec kada je gorila Vijećnica, pošta. Mjesec kada smo ostali bez struje, vode, bez svega onoga što čini život dostojan čovjeka. Ovo je jedan od većih masakara koji se desio nad civilima u vrijeme agresije koja je trajala 1.425 dana. Naša obaveza i zadaća jeste da obilježavamo, opominjemo, pričamo, njegujemo kulturu sjećanja i nikada ne zaboravimo”, poručila je Karović.
Od granate ispaljene sa sprskih položaja iznad Sarajeva, u Ulici Ferhadija 27. maja 1992. godine ubijeni su: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Čeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
Izvor: Anadolija
