Planinarsko sportsko društvo ”Zlatni Ljiljan” iz Sarajeva za samo osam mjeseci izgradilo je novi bivak (kuću spasa) na planini Bjelašnici
U zadnjih nekoliko godina planinarska infrastruktura u BiH postaje sve kvalitetnija, atraktivnija a naravno i bezbjednija. BH planinari su u poslijednjih nekoliko godina stavili fokus na izgradnju/postavku bivaka na više lokacija i to na onim planinarskim rutama koje su najposjećenije a ujedno i najzahtjevnije.
Tako su izgrađene/postavljene kuće spasa tzv. bivci na planinama: Velež, Prenj, Treskavica, Plješevica i ovaj zadnji na planini Bjelašnici. Ovi objekti se obično postavljaju na visokim nadmorskim visinama i teže pristupačnim mjestima da bi bili pri ruci planinarima koje zadesi nevrijeme.
Na planinskim vrhovima vrijeme se mijenja veoma brzo a snažni vjetrovi su gotovo stalna pojava. Na tako dalekim mjestima u slučaju nevremena, jake kiše i vjetra, snijega ili snažne grmljavine planinari ostaju na otvorenom što je svakako neugodno ali može biti i vrlo opasno. Česte su i guste magle pa je onda orijentacija vrlo teška. Dešavalo se da u gustim maglama ni iskusni planinari nisu bili u stanju naći put za povratak što u zimskim uslovima može biti kobno.
U noći između 1. i 2. decembra 1962. godine dogodila se jedna od najvećih planinarskih tragedija u bivšoj Jugoslaviji u kojoj je život izgubilo 7 ljudi koji u biti i nisu bili planinari već članovi sportske sekcije “Naša krila” iz Zemuna i nekoliko planinara iz PD ” Željezničar”. U snježnoj oluji tog 2. decembra 1962. godine samo 500 metara od objekta bjelašničkog Opservatorija stradali su Zoran Ivanišin (19), Slobodan Vujinac (18), Nikola Kožuh (16), Aleksandar Krnješevac (15), Anđelko Sabo Pešić (15) iz Zemuna i Sarajlije braća Siniša (18) i Zoran (16) Tvorić. Do najbližih kuća uspjeli su da stignu Miodrag Prvanović, Rifat Hasečić i braća Vojislav i Branko Matić.
Upravo zbog ovakvih situacija postojanje objekata za spas može biti ključno u spašavanju. Da je u tim vremenima bilo ovakvih objekata možda bi u tom lutanju planinom naišli na objekat gdje bi se mogli skloniti pa bi i spašavanje istih bilo vrlo izvjesno.
Nikad nije kasno za gradnju bivaka, pa ni danas 62 godine kasnije. Bivak kao objekat se ne koristi samo u rizičnim situacijama, on se može koristiti i kao mjesto za kratki odmor, presvlačenje, gdje se može ručati, popiti kafa, čaj pa čak i prenoćiti, ako se nema snage za povratak ili je nastupila noć. Postojanje bivaka daje sigurnost onim koji pohode vrhove planina a takvih je danas u BiH bukvalno na hiljade.
PSD ”Zlatni Ljiljan” Sarajevo je upravo zbog svega navedenog prije nekoliko mjeseci donijelo odluku da krene sa akcijom izgradnje bivka na olimpijskoj planini Bjelašnici i to u predjelu gdje nema nikakvih objekata i na nadmorskoj visini od 1742 m, mikrolokalitetu Krošnje. Od ideje do realizacije ovog zahtjevnog projekta proteklo je samo 8 mjeseci što se može smatrati velikim uspjehom.
Novac potreban za izgradnju bivka (ca. 12 000 BAM) skupljen je od planinara i donatora za samo par mjeseci. U tih osam mjeseci dobijene su sve dozvole za gradnju, napravljen idejni projekat, kupljen potrebni materijal i napravljena osnovna konstrukcija. Rasklopljen bivak i alat potreban za sklapanje kamionom je prebačen do mjesta dokle je terensko vozilo moglo doći a onda su planinari na rukama sve iznijeli do kote gdje bivak danas stoji.
Bivak je građen od nekorozirajućih metala i obložen izolacijom koja nije zapaljiva. Kapacitet bivka (spavanje) je 10-12 osoba ovisno o tome jesu li u pitanju djeca ili odrasle osobe. Postavljeni bivak će omogućiti najmlađim članovima PSD ”Zlatni Ljiljan” prva noćenja u planini što je svakako poseban doživljaj za djecu. Gorska služba spašavanja (GSS) će takođe ovim bivkom dobiti još jedan punkt iz kojeg mogu organizovati evt. spasilačke akcije.
Bivak je tradicionalno objekat koji se ne zaključava što znači da ga može koristi svako ko pohodi planine bilo da se radi o domaćim ili stranim planinarima. U svakom slučaju planinari su dobili još jedan značajan i vrlo lijep objekat koji će služiti svojoj svrsi dugi niz godina.
Sve se može kad se hoće a kad se nešto stvarno hoće, onda ni novac nije problem. Uvijek se nađu donatori koji žele pomoći pa je tako i BH radio Odense (uz pomoć svojih slušalaca) podržao ovu akciju sa simboličnih 3000 BAM. Bilo nam je zadovoljstvo sarađivati sa PSD ”Zlatni Ljiljan” na ovom zaista lijepom i važnom projektu. Tok akcije i potvrda da se radi o najljepšem bivku u BiH možete naći u galeriji fotografija.
Tekst: Mensur Graca / Foto: PSD “Zlatni Ljiljan”
