„Sloboda izražavanja“ (ytringsfrihed), kao trenutno najčešće pominjan pojam u Kraljevini Danskoj, nikako ne znači da je ta sloboda uistinu i bezgranična. Širenje kleveta i vrijeđanje nečije lične časti (æreskrankelse) se faktički sankcionira danskim zakonskim odredbama
Nemiri i neredi koji su se dešavali (i dešavaju) na ulicama danskih gradova u posljednjih nekoliko sedmica jesu reakcija na paljenje svete islamske knjige Kur’ana od strane Rasmus Paludana, lidera tzv. partije „Stram kurs“. Međutim, paljenje svetih knjiga, koje je zgrozilo sve razumne danske građane, jeste u stvarnosti direktna posljedica većinske odluke u danskom državnom parlamentu o ukidanju paragrafa o blasfemiji.
Iako su socijaldemokrati kao najveća danska partija glasali protiv ukidanja paragrafa o blasfemiji, na prijedlog Liste jedinstva (Enhedslisten), ovaj paragraf je ipak ukinut. Što u praksi znači da sada svakakvi tipovi/grupacije mogu provocirati u ovome slučaju vjerska osjećanja etničkih manjina u Kraljevini Danskoj.
Paragraf o blasfemiji je svojevremeno izglasan u danskom parlamentu neposredno nakon završetka II. svjetskog rata, a da se zaštiti jevrejska manjina u Danskoj, a na osnovu tragičnih događanja i pogroma jevrejskog naroda od strane sprovodioca nacističke ideologije.Većina danskih političara smatra da su nakon više od 70 godina od završetka II. svjetskog rata stvoreni svi uslovi za punu slobodu izražavanja i govorom i činom, a što je kako možemo vidjeti vrlo nerijetko i na žalost pretvoreno u direktne provokacije, kao što je npr. javno paljenje Kur'ana u javnom prostoru.
Međutim, ukidanje paragrafa o blasfemiji zaradi davanja prava punoj slobodi izražavanja se ipak ne smije pogrešno razumjeti i mora se razgraničiti sa drugim zakonskim odredbama iz primjerice Krivičnog zakona Danske (Straffeloven), čiji paragrafi sankcioniraju klevete i ugrožavanje nečijeg mira i časti (Freds- og æreskrankelser). Poglavlje 27 Krivičnog zakona (Straffeloven kap. 27) i paragraf 267 istog zakona kazuje da ona osoba koja svojim govorom ili drugim aktivnim činom udara na nečiju ličnu čast, može biti kažnjena za ugrožavanje mira i časti, a kazna može biti i novčane naravi i zatvorska kazna do 4 mjeseca zbog krivičnog prekršaja.
Pravna praksa (retspraksis) u Danskoj daje osnovu za pravnu zaštitu osobi koja smatra da joj je lična čast ugrožena, posebice ako postoje svjedoci i tehnički dokazi. U prvi mah osoba izložena kleveti može putem advokata poslati pismo upozorenja onome ko stoji iza klevete, a evt. sudski proces započinje prijavom kod danske policije.
Nije nikakva tajna da mnogi građani u Danskoj, posebice oni koji su rođeni izvan Danske (izbjeglice i doseljenici) ne poznaju dovoljno danski pravni sistem i stoga se nerijetko svesrdno preporučava građanima da vode računa o tome šta govore ili pišu o drugima.
Na primjer, ako neko za nekoga putem Facebooka/Twittera ili na drugi način javnog komuniciranja kaže/napiše da je određena osoba varalica (svindler), a izrečeno/napisano ne može da dokaže, to je onda jasno kršenje paragrafa 267 Krivičnog zakona (za nanesenu „duševnu bol“).
Širenje klevete se jednako sankcionira kao krivični prekršaj (svaki krivični prekršaj nosi rizik zatvorske kazne) i u javnom prostoru na ulici, parku ili u javnim i otvorenim ustanovama poput biblioteka ili prostorija nekog udruženja u kojem postoji javni i otvoreni pristup. Međutim, širenje klevete je kažnjivo i u udruženjima/organizacijama, kao i u privatnim za javnost zatvorenim okupljanjima.
Upozorenje danskih pravnika sa višegodišnjim pravnim iskustvom jeste da je uvijek opasno za nekoga izricati optužbe, koje se ne mogu dokazati, te je stoga preporuka pravnika da se radije postavljaju pitanja umjesto klevetanja.
M. Selman / BH Glas
