Srijeda, 21 Oktobra, 2020
Naslovnica Aktuelno Intervju Ines Tanović: BiH je zemlja sa izvrsnim filmovima, a istovremeno sa najmanjim...

Ines Tanović: BiH je zemlja sa izvrsnim filmovima, a istovremeno sa najmanjim budžetom za njihovu produkciju!

Bh. film, kao izuzetno kvalitetan svjetski proizvod, nema na žalost jednaku ekonomsku podršku za svoju proizvodnju i produkciju, kao filmovi iz susjednih zemalja, iz Hrvatske i Srbije. – „SiN“ je od svog postanka u stalnom pokretu i jeste savremena priča iz Bosne i Hercegovine, kulturološki zanimljiva strancima. – Potpuna pobjeda južnokoreanskog filma „Parasite“ na posljednjoj dodjeli Oscara možda ukazuje da se Hollywood zasitio filmova iz vlastite američke produkcije.

Bh. građani u Kraljevini Danskoj imaju veliko zadovoljstvo i privilegiju da će povodom obilježavanja Dana nezavisnosti BiH posljednjeg vikenda u februaru mjesecu biti upriličena danska premijera dugometražnog igranog filma „SiN“ zvaničnog kandidata iz Bosne i Hercegovine za ovogodišnju prestižnu filmsku nagradu Oscar.

Prikazivanje filma će biti dodatno zanimljivo što će i autorica filma Ines Tanović i filmski producent Alem Babić biti lično prisutni na premijeri i projekciji u Kraljevini Danskoj.

Film će imati projekciju 28. februara u Kopenhagenu, 29. februara u gradu Odense i 1. marta u Sønderborgu.

Fimska umjetnost u Zapadnoj Evropi, i posebno u skandinavskim zemljama, jeste iznimno cijenjena i zbog toga i sama premijera filma uz prisustvo autora filma – u ovom slučaju bh.redateljice Ines Tanović – jeste događaj koji izaziva veliko interesovanje lokalne danske i bh.javnosti.

Tako su ulaznice za premijeru u gradu Odense, puštene u prodaju putem internet-stranice gradske biblioteke Odense, rasprodane/rezervisane za svega 3 dana i skoro 2 mjeseca prije premijere. (BOSNISK KULTURAFTEN: OSCARKANDIDAT i ODENSE: https://www.odensebib.dk/arrangementer/bosnisk-kulturaften-oscar-kandidat-i-odense)

U tom kontekstu ne treba zaboraviti činjenicu da, unatoč vrlo teškom stanju u bh.kinematografiji, dugometražni igrani film iz Bosne i Hercegovine uživa veliki respekt i ugled izvan Bosne i Hercegovine – dobrim dijelom i zbog prijašnjih velikih međunarodnih filmskih nagrada sa međunarodnih prestižnih filmskih festivala i akademija: „Zlatna Palma“, Cannes (Francuska), „Zlatni medvjed“, Berlin (Njemačka), „Oscar“, Los Angeles (USA).

Upravo zbog činjenice da je riječ o filmskom i kulturnom događaju visoke kategorije i novinsko glasilo BH Glas ekskluzivno za svoje čitatelje objavljuje interview kojeg smo obavili sa bh. redateljicom, scenaristicom i producenticom Ines Tanović.

Razgovor sa Ines Tanović smo obavili upravo nakon što je obznanjen dobitnik prestižnog filmskog priznanja, nagrade Oscara u nedjelju 9. februara.

Zvanični ovogodišnji kandidat iz Bosne i Hercegovine za nagradu Oscara, igrani film „SiN“ nije dakle dobitnik ove prestižne nagrade, ali Ines Tanović i njen film „SiN“, kao i producentska i glumačka ekipa, ipak zaslužuju sve čestitke na zvaničnoj kandidaturi za Oscara, kao i zbog činjenice da je „SiN“ nakon premijernog prikazivanja u takmičarskom dijelu Sarajevo Film Festivala (SFF) u augustu prošle godine na konstantnom putu i u pokretu tj. na međunarodnim projekcijama, prikazivanjima i festivalima izvan Bosne i Hercegovine.

Čak i sada nakon zvanične ceremonije dodjele nagrade Oscar, film će uskoro imati prikazivanje upravo u Los Angelesu i New Yorku, a potom i na nekoliko univerziteta u Americi.

Međutim, prije velike američke filmske turneje slijedi premijera u Kraljevini Danskoj – i stoga naš razgovor sa bh.redateljicom, Ines Tanović.

BH Glas u ime svojih čitatelja, a povodom kandidature za Oscara, upućuje najiskrenije čestitke Ines Tanović, autorici igranog filma „SiN“, kao i cijeloj producentskoj i glumačkoj ekipi okupljenoj na ovome projektu – i na kratko nas zanima mišljenje Ines Tanović u vezi ovogodišnje ceremonije dodjele nagrade Oscara, koje je upriličeno u nedjelju navečer 9. februara u Los Angelesu?

Ines Tanović: Zahvaljujem najiskrenije na lijepim čestitkama na kandidaturi za zvaničnog predstavnika Bosne i Hercegovine za prestižnu filmsku nagradu Oscara – a i ja lično, kao i svi ostali filmski zaljubljenici, jesam mišljenja da je riječ o historijskoj dodjeli nagrade za glavnu nagradu Oscara, koju je dobio južnokoreanski film „Parasite“, a ujedno je i dobio nagradu za najbolji internacionalni film. Činjenica da je glavnu nagradu dobio fim izvan engleskog govornog područja možda i kazuje da se Hollywood zasitio filmova iz vlastite američke film-radionice/produkcije.

U sklopu obilježavanja Dana nezavisnosti BiH, jeste i danska premijera igranog filma „SiN“ u tri danska grada: Kopenhagen, Odense, Sønderborg. Da li se redateljica filma Ines Tanović i filmski producent Alem Babić raduju dolasku u Kraljevinu Dansku?

Ines Tanović: Drago nam je da smo najprije putem „BH Radio – ODENSE“, a sada i putem glasila „BH Glas“, ostvarili kontakt sa našim ljudima u Danskoj i izuzetna nam je čast da će upravo povodom Dana nezavisnosti BiH biti upriličena projekcija filma „SiN“.
Vrlo nam je bitno da će film vidjeti naša publika, naši Bosanci i Hercegovci koji žive u Danskoj i nadam se da će im se film i dopasti.

„SiN“ je imao svoje prvo prikazivanje i premijeru u augustu mjesecu prošle godine na Sarajevo Film Festivalu (SFF)?

Ines Tanović: Film „SiN“ je završen u aprilu prošle godine, a snimanje je započelo svega nekoliko mjeseci prije i to je neobično kratak period za jedan dugometražni film, ali smo ubrzali sve radnje oko snimanja filma, jer smo željeli da budemo i u takmičarskom dijelu SFF, nakon što su nam iz SFF kazali, dok je film bio još u montaži, da bi uzeli film i u takmičarski dio.

Bili smo sretni što smo dobili mogućnost da i otvorimo SFF, i doista je bilo impresivno vidjeti da je na otvaranju SFF našim filmom bilo preko 4000 ljudi (u otvorenom kinu), bila je prisutna cijela ekipa, a publika je primila fantastično film.

Kritike publike i stručne kritike (kritike žirija) su bile pozitivne?

Ines Tanović: Ne treba zaboraviti da SFF nije festival bosanskog filma, to je u stvarnosti međunarodni festival u čijem takmičarskom programu učestvuje najviše 9 filmova iz čitave regije.

Nije uobičajeno da svake godine imamo bosanski film u takmičarskom dijelu.
Ulazak u takmičarski program SFF jeste bio dokaz da je film dobro prihvaćen i sa pozitivnim kritikama, nakon čega je film pozvan na druge festivale da nastavi svoj daljnji put na ostalim filmskim festivalima u regionu, a potom i u Europi, Istanbulu, Aziji i na proljeće na filmskim festivalima u Americi (New York i Los Angeles), kao i gostovanje na nekoliko univerziteta u Americi – na temu Istočne Europe i prikaza savremnog života.

O čemu govori film „SiN“?

Ines Tanović: Moja ideja i želja je bila da prikažem savremeni život u Bosni i Hercegovini, konkretno u Sarajevu, zato što živim u Sarajevu, tu sam rođena i najviše poznajem situaciju u Sarajevu, u mome rodnom gradu.

Priča o usvojenom sinu u jednoj građanskoj porodici u Sarajevu jeste vrlo zanimljiva, jer se preko te priče prelama društvo u Bosni i Hercegovini 25 godina nakon rata.

Ja ne prikazujem izravno rat u toj priči, ali preko sudbina mojih likova se može vidjeti kako mi još uvijek živimo život opterećen ratom. Priča je o porodici koja je usvojila sina, jer nije mogla imati svoje biološko dijete, ali nakon 4 godine dobijaju i biološkog sina Dadu – tako da mi susrećemo porodicu koja na početku filma ima usvojenog sina sa 17 godina, a mlađi biološki sin ima 13 godina.

Harmonična slika u porodici se počinje narušavati, a usvojeni sin se sa svim izazovima i tinejdžerskom energijom bori da u svoj toj priči dokaže da je ravnopravni član porodice.

Priča naravno ima još dosta svojih rukavaca, gdje vidite savršeno snimljeno Sarajevo, a sa druge strane turbulentni i emotivni procesi u porodici.

Mislim da publika izuzetno dobro prepoznaje savremeno društvo u BiH i probleme sa kojima se susrećemo u našem društvu.

Glumačka ekipa koja igra u filmu jeste iz BiH i regiona i jeste spoj različitosti. Sa jedne strane vrlo iskusna i poznata glumačka imena (Uliks Fehmiu, Snežana Bogdanović, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Ornela Berry, Izudin Bajrović), a sa druge strane imamo mlade glumce debitante koji tek izlaze na film.
Kako jednom redatelju izgleda sve to okupiti i sklopiti jednu tako različitu glumačku ekipu da čini jedan tim koji će dati jedan produkt, koji će ići i dalje po svijetu?

Ines Tanović: Obzirom da svi filmski projekti u današnjoj BiH imaju mali budžet za filmsku proizvodnju, smijem se usuditi kazati da smo mi imali dosta sreće da okupimo respektabilnu glumačku ekipu.

Uliks Fehmiu nastupa kao otac u filmu, Emir Hadžihafizbegović igra Armanovog dedu, Jasna Ornela Berry suprugu dedinu, a Snežana Bogdanović igra majku dvojice dječaka i suprugu Uliksu Fehmiu (koja je inače i njegova supruga i u privatnom životu).

Također mi je bilo važno da sam okupila i naše mlade sarajevske glumce studente Akademije scenskih umjestnosti. To je mladi Dino Bajrović, inače sin poznatog bh.glumca Izudina Bajrovića, Lidija Kordić koja igra njegovu djevojku, a u filmu nastupa čitav niz mladih glumaca, i to su njihove prve uloge na filmu.

Želim naglasiti da Dino Bajrović posjeduje izniman glumački talenat i vjerovatno će prestići svoga oca, ako bude dobijao dobre uloge u budućnosti. Ja se nadam se da će mu ova uloga otvoriti mnoge mogućnosti i da ga i drugi reditelji prepoznaju i u regionu i šire.

Ines, zanimana nas vaša procjena stanja u današnjoj bh. kinematografiji.
Prilikom nedavnog posjeta bh.zajednici u danskom gradu Sønderborgu (koji će također biti domaćin premijere i projekcije filma „SiN“) akademik Abdulah Sidran, koji je po svemu nezaobilazno ime bh. kinematografije i koji je među prvima svojim scenarijskim tekstovima proslavio bh.filmove izvan granica Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, kazao je tom prilikom da je današnje stanje u bh.kinematografiji teško i preteško i da je država prepustila filmsku umjetnost i kulturu samu sebi.
Obzirom na jedno takvo nezavidno stanje, zanima nas kako je uopšte moguće i realizirati jedan ovakav filmski projekat? I koliko zapravo košta jedan ovakav film i kako je bilo naći sponzore za ovaj film?

Ines Tanović: Jeste, stanje u bh.kinematografiji je na žalost zaista teško, često za naše bh.medije ponavljam da smo zemlja sa najboljim filmovima, a najmanjim budžetima za njih.
Trenutno, svi mi koji želimo biti u filmskom svijetu i raditi nove filmove, djelujemo na izvjestan način po istom šablonu.

Kao autori, mi se preko producentskih kuća prijavljujemo na Fondaciju za kinematografiju, to je fond koji državni, odnosno u našem slučaju je to Federalni fond, koji ima obavezu da finansira filmsku kulturu i filmsku umjetnost.

Međutim, naš fond se i ove i proteklih godina konstantno smanjuje, tako da u tom fondu sveukupno i za studentske i za ozbiljne filmove ima svega 500.000 eura, tako da se mi svi autori praktično takmičimo za tih 500.000 eura.

Što je izuzetno smiješan iznos kad se pogledaju zemlje u regionu, npr. Hrvatska i Srbija, kod njih su u pitanju milioni, a kod nas se radi jedva o pola miliona eura.

Tako da smo i mi za ovaj film dobili samo 100 hiljada eura od države – i sa tim novcem smo zapravo krenuli da tražimo partnere.

Nama je zapravo uvijek bitno da dobijemo domaća sredstva da bi mogli aplicirati na strane fondove. I potom smo krenuli u potragu za ekonomskom potporom i koproducentima, koje smo našli najprije u Hrvatskoj, pa potom u Sloveniji, Crnoj Gori, naposlijetku nam se priključila i partnerica iz Rumunije.

U suštini film „SiN“ je ostvario prihod od 300.000 eura, a u svojoj konačnici kada dobijete jedan takav kvalitetan proizvod, isti košta puno više. Mi naravno od stranih partnera ne dobijamo gotovi novac, nego dobijamo usluge, tako da mi baratamo sa vrlo malo gotovog novca, ali kroz usluge sa stranim ekipama mi dobijamo ekipu, ljude, autore, tehniku i na taj način uspijevamo da nekako sklapimo finansijsku konstrukciju i da se film može na kraju nekako završiti.

Tako da u stvarnosti ovaj film puno više vraća u državu nego što ta ista država daje za proizvodnju tog istog filma.

Nije zgorega naglasiti da ima slučajeva da se neki filmovi ne mogu snimiti po 10-15 godina, jer ljudi dobiju novac iz domaćih fondacija, ali ne mogu dobiti potporu iz fondova izvan Bosne i Hercegovine.

Da li sponzori izvan BiH, ali i u BiH, koji daju ekonomsku potporu za filmove, postavljaju određene uvjete kada je u pitanju sam karakter filma?

Ines Tanović: Što se tiče autorskog filma još uvijek u Istočnoj Evropi vladaju određena pravila pošto je riječ o državnom novcu, to dakle nisu privatni sponzori već državne fondacije i uvijek imaju komisije koje čitaju filmske tekstove i ako se tekst svidi i oni odluče da daju novac tom tekstu, onda se oni ne miješaju u sadržaj i ne traže nikakve ustupke, zato što su već pročitali gotov scenarij i prihvatili su da je to ta priča.

Međutim, ono što mi moramo ispoštovati, to je da svaka zemlja koja daje novac mora imati i neki autorski doprinos, tako da sam ja u ovome filmu imala direktora fotografije iz Slovenije, scenografa iz Hrvataske, autora zvuka iz Slovenije, šminku iz Slovenije, u Rumuniji smo radili obradu slike, tako da su to ti određeni uvjeti, kada određene pozicije na projektu morate prepustiti tim zemljama.

Međutim, ja nikada kao autor ne bi dopustila da neko drugi i nešto drugo naruši moju viziju i priču, tako da je to uvijek moja priiča koju sam ja htjela ispričati i niko se sa strane nije miješao u sadržaj.

Faktički u ovim malim zemljama se to još uvijek može na neki način odraditi kako mi to vidimo kao autori. Dok je na zapadu to malo drugačije. Tu već ulazi privatni novac i tu se producenti već puno više miješaju u sam izgled filma, jer film kao proizvod mora da vrati sredstva, dok mi naše filmove ne prodajemo, niti očekujemo povrat novca, mi se u stvarnosti sa filmom u BiH bavimo više kao hobijem, jer sav novac koji mi dobijemo ulažemo u film, čak nam nekada zna i zafaliti novca, pa krpimo vlastitim sredstvima ili se zadužujemo da završimo film.

To je nešto što autoru sa jedne strane daje potpunu slobodu, ali sa adruge strane, ako ne postoje finansijska sredstva, onda nema ni filma.

U nedavnom razgovoru za „BH Radio – ODENSE“ bilo je riječi i ostalim filmskim ostvarenjima u režiji Ines Tanović. Između ostaloga, i o dokumentarnom filmu „Jedan dan na Drini“, koji govori o ratnim zločinima iz 90-tih nad preko 250 ljudi višegradskog kraja. I slušatelje radija i naše ljude općenito je zanimalo kako je to izgledalo kada se je morao praviti jedan vrlo važan dokumentarac za svega jedan dan?

Ines Tanović: Jeste, riječ je o vrlo kratkom dokumentarnom filmu, čije je trajanje svega od 17 minuta. Meni je to izuzetno drag i važan film i ja sam ga radila iz ljudske potrebe, jer se radilo o iskopavanju ljudskih ostataka u jezeru Perućac. U momentu kada su iz Srbije i vlasti manjeg bh.entiteta htjeli ponovno da poplave to jezero, bila je uistinu velika žurba i trka sa vremenom da se što više kostiju pronađe. I ja kao autor sam imala veliku potrebu da tamo odem i snimim čin iskapanja. I otišli smo – i snimili smo i od toga smo napravili kratki film, jer su nam dozvolili samo jedan dan.

I zato se film i zove „Jedan dan na Drini“ i taj film je dobio nagradu u Zagrebu kao najbolji film u kategoriji kratkometražnih filmova, žiri ga je proglasio svojevrsnim remek-djelom, jer je film kratak, a vrlo „ubojit“ tj. direktan.

Pretpostavljamo da će našim ljudima veliko zadovoljstvo biti da se susretnu sa autoricom igranog filma „SiN“, koji je bio ovogodišnji zvanični kandidat iz Bosne i Hercegovine za ovogodišnju filmsku nagradu Oscara. Kako smo već pomenuli, u gradu Odense su sve ulaznice rasprodane/rezervisane već dva mjeseca prije upriličenja premijere.
Film je titlovan na engleskom jeziku i stoga možda nije naodmet preporučiti našim ljudima u Danskoj da evt. sa sobom povedu nekoga od svojih danskih prijatelja i poznanika na premijeru – ukoliko naravno ima slobodnih mjesta?

Ines Tanović: To bi me vrlo radovalo, jer je to film koji pokazuje i Sarajevo i našu zemlju i na neki način je vrlo kulturološki zanimljiv za strance. Naravno, film je zanimljiv i za naše ljude i ovim putem se još jednom zahvaljujem i vašem listu i bh.radiju u Danskoj koji su mi na izvjestan način omogućili da putem filma „SiN“ dođem u kontakt sa našim ljudima i u tom dijelu Europe i svijeta.

Zato neću sada reći zbogom – već do skorog viđenja krajem mjeseca!

BH Glas / Razgovarao: Meho Selman

- Advertisment -

Najnovije

Francuska: Dvije muslimanke izbodene pod Eiffelovim tornjem

Dvije muslimanke izbodene su pod Eiffelovim tornjem u Parizu.  Francuska policija uhapsia je dvije osumnjičene napadačice, a mediji javljaju...

Uvode se nove mjere diljem Evrope, od obveznih maski do novčanih kazni

Italijanska sjeverna pokrajina Lombardija, koja je bila najteže pogođena prvim valom pandemije covida-19, priprema se uvesti policijski sat u sklopu strožih mjera...

Erdogan: Cilj inicijativa koje predvodi Macron je obračun s islamom i muslimanima

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan izjavio je da su antiislamska i antimuslimanska retorika aparat kojim zapadni političari prikrivaju svoje neuspjehe, te...

Vlada SAD-a pokrenula tužbu protiv Googlea

Američka vlada pokrenula je tužbu protiv tehnološke kompanije Google pozivajući se na Zakon o borbi protiv monopola. Američko Ministarstvo...