Ovi silni patriotski borci nisu mogli prepoznati pravog neprijatelja svoje slave i tradicije. I reklo bi se da ga još nisu ni prepoznali, jer se po vazdan čuju tipkanja po tastaturama
Ovomjesečni besprimjerni spektakl u Danskoj je kao stvoren za književnike, naročito dramatičare. San komedijskih snova. Ima tu inspirativnog materijala za komponiranje najapsurdnijih ali i najpoučnijih komedija – od onih koje nam humoristično i ironično govore o karakteru i manama pojedinaca do onih koje nam groteskno karikiraju opće društvo tražeći taj lukavi balans između smijeha i straha, između stvarnosti i banalnosti. Evo, šta se zbilo.
Prvo su u Ikei kreirali zimski festival. Onda su u Føtexu lansirali zimsko pecivo. Zatim su u Aldiju uveli zimsku kobasicu. Najzad su u Remi 1000 počeli prodavati zimski čaj. Zapravo, ne zna se tačno ko je prvi počeo, ali to i nije toliko bitno. Ne, bitno je to, dame i gospodo, da je zima naizgled zamijenila Božić, da su svi ti novi zimski proizvodi na tržištu doslovno a i bukvalno supstituirali nekadašnje božićne ekvivalente. I puče tikva. Buka i vika. Eho kršćanske tradicije.
Frapirani, prestrašeni i duboko zabrinuti, veliki patrioti su se odmah, sasvim nekolebljivo i
nekontemplativno, prihvatili najopasnijeg oružja naših doba kako bi što prije obranili čast, idilu i mir Danske i njenog Božića. Brže bolje su se mobilisali, prsti su im letjeli po tabletima i tastaturama u ratobornim razbacivanjem po raznim online portalima, to jeste frontovima. Nisu imali, Bog zna, neku bistru strategiju ni taktiku, ali su imali iskustvo i volju i, ono što je u svakom ratu najkrucijalnije, imali su neprijatelja protiv kojeg su se uvijek mogli strasno ujediniti. Nije im to bio prvi, a slutili su da neće biti ni zadnji, sukob sa tim neprijateljem.
Ovaj prelako prepoznatljivi protivnik već decenijama izvršava napad nad njima i svim onim što je njima sveto. Vječito ista stvar. Na kojekakav društveni problem ovi junaci naišli, mali ili veliki, uvijek se vrlo brzo uspostavilo – ponekad čak i automatski – da je izvor isti. U svim svojim nepogodnim nekonstantnostima ipak su uvijek pronašli jednu konstantnost, naime istog tog neprijatelja. Znači, iako baš niko sa te takozvane neprijateljske strane nikad nije objavio ikakav rat, Rat protiv Božića je ipak nekako nastao. Čuvenim čuvarima Božića nije bila potrebna ikakva objava rata da bi se oni borili. Naprotiv, oni su stvoreni i uvijek spremni za online rat – realni ili imaginarni, njima je svejedno – protiv starog islamskog neprijatelja. Tipkaj prvo, razmišljaj poslije. To je jedini pravi redoslijed.
Na svu našu sreću i njihovu nesreću, usred vrhunsko implementiranim redoslijedom događaja, odjednom se poremetio ratni slijed. Sa jedne od obrambenih linija stiže informativni oglas – sa detaljnim crtežima, slikama, opisima, itd. – koji ima za cilj da pojasni kako novolansirano zimsko pecivo (ili ”vinterbolle”) uopšte nije zamjena božićnog peciva (ili ”julebolle”) već je dodatak postojećem asortimanu. Sa novim pecivom su, navodno, htjeli uvesti nešto novo, nešto skuplje, nešto za svačiji ukus. U magli svog bijesa i očaja, dakle, branioci Božića nisu uspjeli vidjeti da pored novonastale i skuplje ”vinterbolle” još uvijek stoji tradicionalna i jeftinija ”julebolle”. Nisu ni vidjeli da se između ostalog prodaje i božićni ukras na zimskom festivalu. Nisu ni razumjeli da osobe islamske vjeroispovijesti ne bi konzumirali niti božićnu niti zimsku kobasicu. Nisu shvatili da zima traje duže od Božića. I ono što je najalarmantnije, ovi silni patriotski borci nisu mogli prepoznati pravog neprijatelja svoje slave i tradicije. I reklo bi se da ga još nisu ni prepoznali, jer se po vazdan čuju tipkanja po tastaturama. Eho kršćanske tradicije. Na miru naručuju božićne poklone. Pravi tragikomični Rat protiv Božića se nevidljivo i nečujno nastavlja.
BH Glas / A. B.
