Yahya Hassan bio je talentovani pjesnik i nadareni orator i recitator svojih stihova koji se sa svoja dva djela već upisao u dansku literarnu historiju. Njegova zbirka pjesama naziva “Yahya Hassan” iz 2013. godine, koja je postala svojevrsni katalizator žalovanja i jadikovanja stvorila je senzaciju u Danskoj.
Yahyin opis nasilja i zlostavljanja, kojem su on i njegova braća bili izloženi od strane njihovog oca, bio je srceparajući. Yahyine kritike roditeljske generacije, vjerske prakse i licemjerje u socijalno ugroženim stambenim područjima bile su masivne, neumoljive i oštre.
Dijelovi danske političke, intelektualne i medijske elite kritični prema imigrantima muslimanskog porijekla su bili oduševljeni i koristili su mladog pjesnika u provođenju svojih nacionalističkih, ksenofobičnih programa – i posebno u borbi protiv imigracije s Bliskog Istoka. Yahya i njegove riječi su im bile dobrodošle kao “objektivna istina” nekoga sa znanjem “in-sidera” (sa unutarnjim znanjem), a što se izvrsno uklapalo u njihovim unaprijed osmišljenim kritičnim pogledima naspram danskih muslimana.
Vršnjaci Yahya Hassana u socijalno ugroženim stambenim područjima, koji su također bili na margini danskog društva, ljutili su se na Yahya Hassana iz više razloga. Nemilosrdna kritika pjesnika prvo prema svojim roditeljima, a potom i njegova bogohulna i vulgarna kritika islama je teško bila provarljiva za njegove zemljake nastanjene u tzv. geto-naseljima.
Povrh toga, pojavio se masivni elitni zagrljaj medija naspram mladog pjesnika, čiji je sadržaj pisanih pjesama i njihovih kritičnih poruka u danskim medijima dobio neospornu vrijednost istine. Ono što je mlade iz geto-naselja posebno provociralo jeste moraliziranje od nekoga (a taj neko je bio njihov vršnjak Yahya Hassan) koji je u razgovoru sa njima insistirao da im pokaže koliko su glupi i jadni. A što to oni sa svojim kriminalnim pedigreom, iako mladi, nisu mogli podnijeti i stoga su smatrali da je Yahya Hassan licemjer koji je krao, maltretirao svoje okruženje, loše postupao s djevojkama i dilovao drogu.
U vezi s promocijom zbirke Yahya Hassana u multietničkom naselju Vollsmose 2013., svima je poznato da je događaj iz sigurnosnih razloga premješten iz biblioteke Vollsmose u školu H.C. Andersen Skole. Za svo vrijeme zaposlenja u policiji nikada nisam vidio u naselju Vollsmose tako veliko prisustvo policajaca i mjera sigurnosti da se zaštiti jedna osoba. Mjere sigurnosti prema provokatoru Paludanu su gotovo pa beznačajne u odnosu na promociju zbirke Yahya Hassana u naselju Vollsmose.
Yahya Hassan je bio u pravu kada je kazivao da niko ne može znati u kojem smjeru i za koju vrstu dnevnog reda nečije pjesme mogu biti korištene. Međutim, i mladi pjesnik je vrlo svjesno pristao da ksenofobične antimigrantske snage u Danskoj iskoriste njegove pjesme. Iako je odlično znao da će njegovo recitiranje u srcu naselja Vollsmose izazvati nemir i prosvjede, Yahya Hassan je insistirao da se promocija baš tamo i održi.
Važan dio nasljeđa Yahya Hassana jeste da su njegove pjesme i njegova recitiranja poslužila za obnovu diskriminacije i ugnjetavanja danskih muslimana. Na izvjestan način je tako kao dijete zlostavljano u vlastitoj porodici i kasnije kao “izgorjela dječija duša” i sam učestvovao da njegovi zemljaci budu dodatno ugnjetavani.
Njegova silovita i neumjerena generaliziranja da svi u naseljima sa socijalno ugroženim kategorijama varaju i kradu jesu na izvjestan način doprinijela da se pojača politički pritisak na etničke manjine u Danskoj. U stvarnosti, to je otvorilo put diskriminatorskom zakonu o tzv. geto-naseljima, čime su prava etničkih manjina dodatno ugrožena.
Kao i ostali traumatizirani “smeđi” (tj. egzotični) kritičari iz imigrantske zajednice, Yahya Hassan je također bio sklon gledati sve svoje zemljake kroz prizmu vlastite traume i bijede. Kada je neko lopov, onda lopov misli da svaki čovjek krade.
Yahya Hassan je bio dio kriminalnog okruženja i družio se sa svojim istomišljenicima i drugom djecom “izgorjelih mladaličkih duša” koja potječu iz nefunkcionalnih porodica. Bio je vrlo oštar promatrač, ali njegova stvarnost i istina nisu se nikako mogli odražavati na sve ostale građane koji uistinu žive u u socijalno ugroženim stambenim područjima, ali koji u ogromnoj većini besprijekorno poštuju zakone zemlje u kojoj žive.
Tekst je objavljen na danskom jeziku u dnevnom listu “Fyens Stiftstidende”
Autor: Elvir Abaz / Prijevod: Meho Selman / BH Glas
Pročitajte još od istog autora: Stop sumnjičenju i ismijavanju danskih muslimana!
