Jezik je temelj svega. Zato oni koji ne žele dobro jednome narodu, rade sve na tome, da upravo taj temelj poljuljaju i unište
Zatiranje samosvijesti i kulture jednoga naroda, najbolje se očituje u udžbenicima, u kojima nema ni jedne riječi o četiri vijeka Alhamijado književnosti.
A zašto bi neko i pokazivao ovo bogatstvo, koje obara svaku tvrdnju o “izmišljenom narodu”, tamnom vilajetu”, “glupom Bosancu” i ostalim narativima, koji su stvoreni, da pokore svijest jednoga naroda nabijanjem kompleksa niže vrijednosti istom.
Pa vjerujem da ne bi baš bilo zgodno revizionistima i okupatorima upoznavanje Bošnjaka sa na primjer Tuzlakom Muhamed Hevaija Uskufijem, koji 1631-e godine arabicom napisa jedan od najstarijih rječnika na južnoslavenskim prostorima – rječnik tursko-bosanskog jezika.
Da, dobro ste pročitali, bosanskog jezika.
Pisao je Uskufi i o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima i mnogim drugim temama, ali njegov uvod u bosanski rječnik nije ostavaljao revizionistima puno mjesta za manipulaciju i krivljenje istorijskih činjenica.
Evo, pa sami procijenite zašto, ovaj Uskufijev uvod u rječnik bi toliko “opasan”:
“Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem.”
I tako dalje. 700 riječi bosanskog jezika kroz 330 stihova.
Ili tvrdnjama Mula Mustafe Bašeskije, koji u svoji djelima tvrdi da je bosanski jezik mnogo bogatiji od arapskog, pa svoje tvrdnje podupire činjenicom da bosanski jezik ima 45 riječi za glagol “ići”.
Ili riječima Fočaka Jusufbega Čengića, pisca popularnog spjeva “Abdija”, koji je mene toliko opčinio, da sam morao napisati slijedeće stihove “PAMTIM LI TE, ABDIJA?”:
Džaba Hasno,
i srebro i zlato,
džaba pamet
i silni ćitabi,
kada jadna
za “Abdiju” ne ču,
za “Abdiju”
Čengić Jusuf-bega,
koji veli
da džahil i neznan,
moja Hasno,
po se je nesretan.
Ovakvih primjera ima mnogo.
Veliko je bogatstvo, kada jedan narod ima mogućnost sam da izučava svoju kulturu i piše sopstvenu istoriju. Trijumf je kada to može uraditi na svome jeziku.
A, jezik je temelj svega. Zato oni koji ne žele dobro jednome narodu, rade sve na tome, da upravo taj temelj poljuljaju i unište.
Autor: Dino Čopelj
Više od istog autora:
Voli svoje, poštuj tuđe
Bosanski klanci
Bosanski roditelji
Inadžija
U Danskoj objavljen prvjenac mladog pisca Dine Čopelja
Dino Čopelj: Pero je moja vrsta otpora zlu i oružje u borbi za ravnopravnost i ljubav
