Na današnji datum tačno prije 4 desetljeća je umro Josip Broz Tito, veliki i neprikosnoveni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ)
Danas je 75. godina od oslobođenja Danske od nacističke Njemačke. Danas će se Danci na različite načine sjećati svojih sunarodnjaka koji su izgubili svoje živote tokom II. svjetskog rata i za vrijeme okupacije Hitlerove Njemačke.
Posebna je tradicija da građani Danske na jedan simpatičan način na današnji dan u večernjim satima pale svijeće za svoje izginule sunarodnjake.
Moja sjećanja u vezi 4. maja idu na poznata mjesta i u jedno vrijeme, kojega sam itekako zapamtio, iako je to davno bilo.
Umro Tito
Na današnji datum tačno prije 4 desetljeća je umro Josip Broz Tito, veliki i neprikosnoveni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Tog nedjeljnog popodneva 4. maja 1980. godine sam bio u prijedorskom kinu “Mrakovica” i sa dječacima iz naše ulice smo gledali jedan film komediju, kada se najednom upalilo svjetlo u kino-sali, prikazivanje filma se prekinulo i u salu je ušla jedna žena koja je tihim glasom kazala da je umro Tito….
Sjećam se kao danas kako je narod iz kino-sale požurio da izađe iz sale, isto to smo učinili i ja i moja mala raja iz naše ulice….
Na putu kući kroz grad susrećemo našeg odraslog susjeda Ivu, koji nam govori da požurimo kući i da ne izlazimo iz kuće….
Bilo smo puno uplašeni, ali baš puno uplašeni. Šta će biti sada sa nama kada nema više Tita…? Pitali smo se idući kući… Međutim, takvo pitanje su sebi postavljali i odrasli….
Mnogi su mišljenja da je te nedjelje 4. maja 1980. godine zajedno sa Titom umrla i njegova Jugoslavija – koja je samo sahranjena početkom 90-tih u krvavom raspadu jedne zemlje, koja je u stvarnosti i nastala kao aranžirani brak neposredno nakon završetka II. svjetskog rata.
Vrlo dobro znadem da mnogi iz generacije mojih roditelja i dan-danas imaju velike simpatije za Josipa Broza i njegovo vođenje Jugoslavijom, iako Tito nikada nije bio biran na slobodnim i demokratskim izborima.
Na Golom Otoku
Prošlog ljeta sam sa svojom porodicom dobio mogućnost da otplovimo u posjetu Golom Otoku, zloglasnom zatvoru bivše Jugoslavije, koji je napravljen 1948. godine, neposredno nakon sukoba Tita i Staljina.
Ovaj zatvor je u stvarnosti trebao biti “prevaspitni” centar za jugoslavenske “staljiniste”, ali je vrlo brzo pretvoren u politički koncentracioni logor za Titove političke protivnike i kritičare.
U vezi toga posjeta, koji je ostavio snažan dojam na mene, jesam i zabilježio nekoliko utisaka (posebno za naše danske poznanike).
Vještačka tvorevina
40 godina nakon Titove smrti i 30 godina nakon početka raspada Jugoslavije uhvatim se u razmišljanju da li se Titova Jugoslavija možda i mogla spasiti da je Tito bio demokrata.
Međutim, ipak problem demokratije – ili odsustva iste – nije bio glavni problem.
Glavni problem je bio da je Jugoslavija nastala na velikoj LAŽI, koja je egzistirala toliko dugo, dok je Tito bio živ.
Naročito dva bratska naroda iz dvije najveće jugorepublike (Srbija i Hrvatska) su se zaklinjali u Tita i njegovu Jugoslaviju. Međutim, kako smo mogli vidjeti, zakletve nisu dugo izdržale nakon smrti velikog lidera.
Danas 40 godina poslije mi je i žao i krivo, ali baš krivo – što su najveću cijenu raspada Titove Jugoslavije platili bosanski muslimani Bošnjaci, koji su najviše držali do Jugoslavije, iako je Bosna, kao prijašnja kraljevina, bila najstarija država na eks-jugoslavenskom prostoru i nikada (do Daytona) nije bila vještačka tvorevina kao Jugoslavija.
Autor: Meho Selman / BH Glas
