Predodžbe o dugom životu, čak i besmrtnosti, oduvijek su dio ljudske svijesti i ponavljaju se u religiji, književnosti, filmovima, muzici, čak i robi široke potrošnje.
Premda nauka i medicina nisu ovladale nečim poput kriogenog zamrzavanja, razvoj od 19. stoljeća doveo je do toga da ljudi žive duže nego u prethodnim razdobljima.
Međutim, čini se da se očekivani životni vijek prestao produživati, barem u Evropi i to od 2011. “Više ne živimo duže”, smatraju deseci istraživača sa Univerziteta East Anglia, Univerziteta Washington, Univerziteta Exeter, Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja (IHME) i britanskog ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
– Hrana koju jedemo, tjelesna neaktivnost i pretilost u velikoj su mjeri krivi za to, kao i pandemija COVID-a, kažu stručnjaci nakon proučavanja zdravstvenih podataka Evropljana.
– Stopa poboljšanja bila je niža u razdoblju 2011.-2019. nego u razdoblju 1990.-2011. u svim zemljama osim u Norveškoj, piše u studiji objavljenoj u medicinskom časopisu The Lancet Public Health, prenosi Hina.
– Napredak u javnom zdravstvu i medicini u 20. stoljeću doveo je do toga da se očekivani životni vijek u Evropi poboljšavao iz godine u godinu. Ali to se više ne događa, rekao je Nick Steel iz UEA-e.
U desetljećima između 1990. i 2011. znatno se poboljšao očekivani životni vijek zbog poboljšanja u liječenju kardiovaskularnih bolesti i raka, kaže on.
Nakon tog vrhunca 2011. porasli su veliki rizici kao što su pretilost, visoki krvni pritisak i visokiholesterol, većim dijelom zbog pretilosti i loše prehrane.
Otkrića slijede nakon objave istraživanja Instituta Max Planck i Univerziteta u Edinburghu u septembru prošle godine koje sugeriše da milenijumi genskih mutacija čine ljude manje sposobnima u usporedbi s našim precima.
Čini se da relativno ugodan stil života i napredak u medicinskoj skrbi imaju kontraintuitivni učinak čineći današnje ljude ranjivijima na takve mutacije nego u prošlosti, smatraju naučnici.
