Ne moramo mi u tuđim epovima i herojstvima tražiti motivaciju i inspiraciju. Kao svaki narod, koji voli svoje uz devizu “Domaće je najbolje”, svaki Bosanac i Hercegovac ima legitimno pravo ponosno uzviknuti “Ovo je Bosna!”, kada sam stoji pred nadmoćnom silom
Upravo je izašla moja druga knjiga, a moja prva zbirka poezije, “Digte eller Kaos” (“Pjesme ili Haos”).
Izdavačka kuća, Det Poetiske Bureaus Forlag, me opisuje kao humanističkog gladijatora u krvavoj areni, koji ne odustaje od borbe za bolji svijet i veće međuljudsko razumijevanje.
Ljubav, kao i mržnja, nema vjeru, boju i naciju.
Ali ima ljudi, koji koriste vjeru, boju i naciju, da drugima napakoste. Knjiga stavlja pod lupu pohlepu i proziva centre mržnje, koji kapitaliziraju na zlu, i koriste razlike među ljudima kao oruđe, kako bi pojedinci, na vrhovima piramida populizma, sebi prigrabili što više materijalnog bogatstva i moći. Knjiga proba, kroz poeziju, pojasniti njihove motive i razotkriti manipulaciju, licemjerje i metode.
Knjiga takođe pokazuje, kako obični ljudi – zlikovci, mogu čak i beskrupolozno da iskoriste ljudske osjećaje, kao npr. očinsku ljubav i povjerenje djeteta prema roditelju, za ostvarenje zločinačkih ciljeva, te da budu instrument genocida, kao u slučaju zvijeri, koje su ubile oca Rama i sina Nermina u Srebrenici 1995-e.
Zlotvorima ništa nije sveto i ljudi, koji vjeruju u dobrotu i ljubav, moraju da zbiju redove i čvrsto stoje protiv mračnih sila odakle god one dolazile.
Moja je dužnost, kao pisca i pjesnika, da ovakve događaje bilježim, razotkrivam, upozoravam i kroz umjetnost otrgnem od zaborava bez obzira na prijetnje i neprijatnosti. Naše priče ne smiju ostati neispričane u bijelome svijetu. Ovim se čovjek ne treba baviti, ako život nije spreman dati za ono u šta vjeruje.
Ali knjiga promoviše i ljubav. Što se tiče snage ljubavi, Bosanci i Hercegovci su jedan odličan primjer, kako se to radi ovdje u Danskoj. Naša najjača i najbolja strana je ljubav – u ovom slučaju ljubav prema svojoj djeci, koja ruše sve rekorde, kada govorimo o obrazovanju, stepenu zaposlenosti i ravnopravnosti među polovima, ne samo u odnosu na druge ljude, koje imaju strano porijeklo, već i na etničke Dance. Samo pogledajmo kako ljubav, kroz ovaj naveden primjer, daje duhu i temperamentu Bosanca i Hercegovca skoro nadljudske sposobnosti. To nije slučajno.
Kako i ne bi. Bosanci i Hercegovci su jedan duhovno izuzetno bogat narod. Ne mogu ljudi bez duha biti duhoviti, sevdalinku lijepo iznijeti i vic dobro ispričati. Takvo nam je valjda podneblje. I zato “nas” volim.
Samo mislim, da mi ponekad nismo svjesni našega bogatstva. Ali razumijem. Teško je novoobnovljenoj naciji, kojoj su drugi vjekovima istoriju pisali i stvarnost komponovali, vratiti nazad u svijest one prave vrijednosti, koje posjeduje i koje joj dolikuju. Dug je to i trnovit put, a mi još nemamo prikladne obuće iako ipak čvrsto gazimo naprijed.
Neki dan, čitam jednu debatu na socijalnim medijima, gdje se jedan naš čovjek lavovski bori protiv nekolicine hijena, koji osporavaju agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. Ne da on na sebe. I na kraju, kada retorički muljatore “posla po ćevape”, napisa “Ovo je Sparta!”
Ovaj izraz “Sparta” pokrenu nešto u meni pa počeh prebirati po mislima uz vječno pitanje “Zašto”. “Sparta? I ja Spartu znam upotrijebiti u raznim oblicima, kada opisujem prkos, ponos, borbu i junaštvo. I tako, tok misli me odvede pravo u Bosnu. “Imamo mi u Bosni Sparti koliko god hoćeš,” pomislih. “Imamo mi “Termopilske klance” Bužima, Zečije kose kod Sapne, Lukavica Rijeke kod Doboja, a da ne govorim o “Atinama” i “Maratonskim poljima” Sarajeva, Goražda, Bihaća, Mostara i mnoštva drugih klanaca i polja natopljenih krvlju heroja.
Ne moramo mi u tuđim epovima i herojstvima tražiti motivaciju i inspiraciju. Kao svaki narod, koji voli svoje uz devizu “Domaće je najbolje”, svaki Bosanac i Hercegovac ima legitimno pravo ponosno uzviknuti “Ovo je Bosna!”, kada sam stoji pred nadmoćnom silom. Istorija i duše najboljih sinova i kćeri Bosne mu na to daju pravo. I to nam pravo niko više ne može oduzeti.
Autor: Dino Čopelj / BH Glas
Više od istog autora:
Bosanski roditelji
Inadžija
U Danskoj objavljen prvjenac mladog pisca Dine Čopelja
Dino Čopelj: Pero je moja vrsta otpora zlu i oružje u borbi za ravnopravnost i ljubav
