Nula tražilaca azila – to je cilj danskih vlasti. Povećava se broj deportacija, čak i u glavni grad Sirije. Danska je jedina evropska zemlja koja to čini. Stepen integracije izbjeglica pri tom ne igra nikakvu ulogu.
Aya Abo Daher (20) je upravo završila gimnaziju. Krajem lipnja namjeravala je slaviti polaganje mature s prijateljima u Nyborgu u Danskoj. Ali prošlog vikenda je dobila mail od državnih službi u kojem piše: „Vaša boravišna dozvola neće biti produžena.”
„Bila sam tužna, osjećala sam se čudno, kao da mi je sve u Danskoj oduzeto“, kaže Aya. Njeni roditelji su dobili istu poruku – kao i mnoge druge sirijske izbjeglice s područja Damaska.
Od ljeta prošle godine, otkako su danske vlasti sirijski glavni grad ponovo proglasili sigurnim, dozvole boravka za nekoliko stotina Sirijaca iz ove regije su povučene ili nisu produžene.
„Iako rat nije ni završen niti zaboravljen, danske vlasti vjeruju da su uslovi u Damasku dovoljno dobri da se sada tamo mogu poslati sirijske izbjeglice”, objašnjava Charlotte Slente, glavna sekretarka Danske pomoći za izbjeglice (DRC). Danska je jedina u Evropi koja je Damask proglasila sigurnom zonom.
Slente smatra da je odluka neodgovorna, a sirijske izbjeglice izložene „riziku od ozbiljnih napada i progona” u njihovoj domovini. „Činjenica da u Damasku nema borbi ne čini grad sigurnim mjestom za povratak izbjeglica”, kaže ona.
Za ambasadu nije sigurno, a za povratnike jest?
Danska izbjeglička politika nije naišla na nerazumijevanje samo u organizacijama za zaštitu ljudskih prava kao što su DRC ili Amnesty International. Protestuju i ljevičarske stranke u parlamentu, s kojima manjinska vlada socijaldemokrata oko premijerke Mette Frederiksen sarađuje u mnogim pitanjima.
„Bezosjećajna i besmislena” – tako odluku naziva Kristian Hegaard iz Radikalne ljevice. On na Facebooku piše: „Kako Danska može smatrati Siriju sigurnom zemljom? Danska je tamo zatvorila svoju ambasadu zbog nesigurne situacije.”
Argument ljevičarskih stranaka glasi: budući da Danska ne surađuje s režimom Bašara al Asada, deportacije se ionako ne mogu provesti. Zbog toga Sirijci koji više nemaju dozvolu boravka i odu dobrovoljno završavaju u nekom od „centara za odlazak iz Danske”.
„Tamo mogu biti godinama i poludjeti dok čekaju da se situacija u Siriji promijeni”, kaže političar Hegaard i zahtijeva: „Pustite ih da rade i da se školuju. To je mnogo korisnije za Dansku.”
Učenici i direktor uz Ayu, ministar neumoljiv
Gimnazijalci u školi koju je pohađala Aya Abo Daher pozvali su u otvorenom pismu upućenom ministru za integraciju da ne deportuje djevojku koja tečno govori danski jezik. Međutim, on vjeruje procjeni vlasti i neće napraviti izuzetak samo zato što se neko pojavio na televiziji, rekao je ministar danskim medijima.
Direktor škole Henrik Vestergaard Stokholm brzo se uključio u borbu za svoju učenicu. Kaže, Aya je djevojka s jasnim ciljevima, „žedna znanja i marljiva“. On smatra da će ona biti u opasnosti ako se vrati u Siriju. Jer, njena dva brata pobjegla su u Dansku godinu dana prije ostatka porodice zato što su trebali biti regrutovani u Asadovu vojsku. Budući da uživaju viši status zaštite, njima trenutno ne prijeti deportacija.
„Ayu su sve vrijeme u Siriji pitali gdje su joj braća”, kaže Henrik Vestergaard Stokholm. „Kada se dijelilo namirnice, njoj i njenim roditeljima rečeno je da će ih dobiti tek kad se braća vrate. Aya je također sudjelovala u demonstracijama.”
„Protjerivanje bi ponovo razdvojilo našu porodicu nakon što smo ovdje izgradili zajednički život“, kaže Aya Abo Daher. Ona se ne želi vratiti u Damask. „Kako me mogu vratiti tamo gdje znaju da je opasno za mene?”
Dogovor prethodnih i sadašnjih vlasti
Politika bržeg protjerivanja izbjeglica temelji se na promjeni zakona iz 2019. Socijaldemokrati, zajedno s desničarskim populistima, složili su se da se boravišne dozvole izdaju samo na ograničeno vrijeme. Čim to dozvoli situacija u zemljama porijekla izbjeglica – dozvole boravka bi trebale biti ukinute ili se više ne bi smjele produžiti.
Dugoročni cilj premijerke Mette Frederiksen, koja vodi lijevo orijentiranu socijalnu politiku, ali je posve desno kada se radi o migraciji i azilu, jest da tražioci azila više uopće ne dolaze u Dansku. Izbjeglicama koje dobrovoljno napuštaju zemlju nudi se financijska podrška.
Kod Aye Abo Daher je strah od deportacije pomiješan s nadom da će na ljeto moći barem proslaviti maturu. „Zaista želim završiti školu, jer sanjam o tome da postanem zubarica”, kaže ona.
Protiv deportacije je podnijela žalbu. „Do presude može proći nekoliko mjeseci. Nadam se da će u junu moći proslaviti maturu”, kaže direktor njene gimnazije.
Izvor: Deutsche Welle
