U junu 1992. godine pripadnici srpskih vojnih formacija zarobili su 114 civila hrvatske i bošnjačke nacionalnosti iz više mostarskih naselja. Oni su pritvoreni u prostorijama FK Lokomotiva odakle su u noći s 13. na 14. juna dovedeni na lokalitet Uborak gdje su strijeljani.
Tih dana u mjestima Bijelo Polje i Vrapčići, sjeverno od Mostara, na svom kućnom pragu ubijeni su i članovi porodica Ćućurović, Cokić, Azinović, Kolobara i Grebović.
Iz Udruženja porodica poginulih kažu kako je ovaj ratni zločin, prvi masovni zločin u Mostaru u proteklom ratu, davno istražen i dokumentovan, ali nikada nije doživio sudski epilog.
“Ovo je zločin bez kazne, ali nada kod nas porodica žrtava postoji i postojat će. Izvršioci i naredbodavci ovog zločina još uvijek slobodno šetaju ili Bosnom i Hercegovinom ili Srbijom i po tom pitanju je Tužilaštvo BiH u potpunosti zakazalo. Još ih jedanput pozivam da smognu snage, jer imaju dovoljno materijala i dokaza, da konačno pred lice pravde izvedu zločince”, kazao je predsjednik Udruženja porodica stradalih Adnin Hasić.
Ponovio je kako je riječ o prvim, najvećim zločinima u Hercegovini, te istovremeno prvim otkrivenim masovnim grobnicama u BiH.
Amer Delić, član Centra za nenasilnu akciju i ratni veteran Armije RBiH kaže kako je nevjerovatno da ni nakon 29 godina niko nije odgovarao za ovaj zločin te da je već postala floskula pozivati na procesuiranje odgovornih.
“To ide u nedogled. Koju ćemo poruku ostaviti u budućnosti, novim naraštajima, ako ima kažemo da niko nije sankcionisan za ubistvo 114 ljudi”, upitao je Delić.
Ukoliko ne bude sudskog epiloga za ovaj zločin, Delić kaže kako će jako teško biti izgraditi povjerenje među ljudima i normalne odnose.
Obilježavanje godišnjice organizirali su Udruženje porodica žrtava ubijenih na Uborku i Sutini 1992. i Udruženje građana civilnih žrtava rata Mostar.
Izvor: Fena
