Umjesto grada suživota ili grada zajedničkog življenja svih njegovih građana u Stocu vladaju podjele koje su proizvod nekih ranijih, ratnih, vremena
U hercegovačkom gradu Stocu bila je organizirana promocija moja posljednja tri romana “Unproforsko kopile”, “Bezimene žene” i “Živa lomača”. Promocija je protekla u najboljem redu uz zavidno interesovanje lokalnog stanovništva.
Stolac je prelijep, drevni hercegovački grad. Tu ljepotu narušava neka tiha uvijek napeta atmosfera koja očigledno vlada ovim gradom. Ono što je mene, kao čovjeka iz dijaspore iznenadilo bila je gotovo rukama opipljiva podjela koja vlada među lokalnim stanovništvom.
O podjeli između ljudi katoličke i islamske vjeroispovijesti sam dovoljno slušao i gledao u sredstvima javnog informisanja, ali da je to toliko izraženo nisam mogao vjerovati.
Jedan od organizatora promocije mojih knjiga bio je direktor Doma zdravlja Uzunovići Dr. Alis Boloban. Od njega sam čuo priču o dva doma zdravlja u ovom gradu. Radi očigledne netrpeljivosti Bošnjaci su morali graditi svoj Dom zdravlja.
Izgradili su velelijepno zdanje u kojem su organizovane sve zdravstvene službe koje jedan savremeni Dom zdravlja treba da ima u svom sastavu. Sa četiri ljekara ili ukupno 18 zaposlenih oni realiziraju sve potrebne zdravstvene usluge za lokalno stanovništvo, ali ne samo bošnjačke nacionalnosti.
O doktoru Bolobanu bi se moglo mnogo više pisati jer je on jedan od kreatora svih pozitivnih promjena u ovom gradu. U kratkom novinskom članku nemoguće je detaljnije pisati o drugim, jasno vidljivim, podjelama.
Umjesto grada suživota ili grada zajedničkog življenja svih njegovih građana u Stocu vladaju podjele koje su proizvod nekih ranijih, ratnih, vremena. A za suživot treba toliko malo volje i želje, sa obje strane.
Autor: Vezuv Bašić Bašo
